Svake godine barem 24 puta vodim razgovor s netrkačima koji me uvjeravaju da je termin “škola trčanja” totalno promašen jer, eto, svi znaju kako se trči. Okej, složio bi se djelomično s tom poluinformiranom osobom i definitivno prevagnuo na termin “pripreme za polumaraton” kada bi se glasalo koji je naziv bolji… no naziv “škola trčanja” nekako se primio pa ga i mi koristimo bez obzira što više vuče na školu smiješnog hodanja Monty Pythona nego na neke ozbiljne trkačke pripreme. Takvom šaljivom poluprijatelju na komentar o tom smiješnom imenu često odgovaram protupitanjem – okej, kako se trči? Ne mislim na trčanje za tramvajem ili za boljom polovicom kada pokupi kofere iz stana i odluči te ostaviti… govorim o trčanju nekoliko puta tjedno, na duže vrijeme s (eventualno) nekim ciljem ispred sebe – bilo u obliku polumaratona ili neke druge utrke koju trčite jer ste izgubili okladu u birtiji. Koje tenisice uzeti? Koliko brzo trčati? Koliko dugo? U koje vrijeme dana/noći je najbolje trenirati? Što jesti prije, a poslije treninga. Misliti da znate sve o školi trčanja samo zbog toga što znate naizmjence dizati noge i brže se kretati je kao da mislite da vam ne treba osnovna škola jer vi već jako dobro znate brojati do deset.

Škole trčanja zovu se smiješno, ali nisu smiješne. Pitajte to bilo koga ko je odvalio trening od 15 km nakon 6 mjeseci treniranja.

No, na stranu ove ozbiljne teme, pozabavimo se mi onime što piše u naslovu – zašto sve to uopće?


1. KONDICIJA

Htjeli, ne htjeli, kondicija vam treba – bilo za okopavanje vinograda ili za penjanje na treći kat bez lifta jer građevinac od kojeg ste kupili stan nije ispunio obećanje i ugradio vertikalni transport u vašu zgradu. Propo čovjek prije nego je zgradu završio. Kondicija vam treba i u drugim životnim aktivnostima, a da sada ne skrećemo u intimnije teme kojima ovdje nije mjesto, ostavljamo vama na maštu koje su to aktivnosti. Osim toga, čovjek koji je u kondi osjeća se bolje, drži se bolje i općenito je bolje raspoložen od svojih kolega, uredskih gnomova. Kondicija se stječe ponavljanjem aerobnih aktivnosti kroz duže vrijeme. A trčanje definitivno spada u to.


2. SREĆA

Ako mislite da je sreća ono kada kupite nove cipele ili novi telefon, varate se. To je samo privid sreće koji nestaje kada dođete doma, sjednete i shvatite da ste se uvalili u godinu dana otplate nečega što vam baš i ne treba. Ali sreća koju osjetite kada završite trening i onako uspuhani skontate da ste napravili nešto ekstra super za svoje tijelo, a ne uključuje post traumatski stres vezan uz dugoročnu otplatu dugova… to je čista sreća. Endorfini na najjače.


3. DRUŠTVO

Kažu ljudi da je lijepo trčati solo… vjetar u kosi (tko ju ima) slušalice u ušima (tko ih ima (slušalice, ne uši)) i svijet je vaš. Istina, ima nešto u tome, ali to je faza do koje treba doći… početničko trčanje je vađenje umnjaka na živo, muka samo takva. Uvijek je na tim počecima dobro imati grupu s kojom ćete se poistovjetiti i shvatiti da niste jedini čudak koji se zamotan u svakojake krpe povlači po nasipu po cičoj zimi. Osim toga, nakon uspješno odrađene dužine lijepo je imati nekoga u blizini koga možete u napadaju sreće zagrliti. Nema tužnijeg prizora nego kada solo trkač na kraju treninga priča sam sa sobom i ohrabruje se. Stvarno tužno. Da ti suza kane.


4. LOŠE NAVIKE

Svi mi imamo neke navike koje nisu baš dobre i htjeli bi ih se riješiti – bilo da je upitanju cigareta, alkohol, droga ili štogod drugo, a škola trčanja vam u tome može itekako pomoći. Kada platite članarinu, pokupujete svu opremu koja vam treba za zimsku bazu i uplatite par startnina za utrke, jednostavno vam neće ostati novaca za loše navike. Mi brinemo za vas na način da vas riješimo love za koju znamo da ćete nešto loše s njom napraviti. To što ćemo mi, nakon što platite vašu članarinu, to potrošiti na svoju pivu, to nije vaš problem. Mi smo tu da se žrvtujemo za vas.


5. DOBRE NAVIKE

Kako će vrijeme odmicati, ustanovit ćete da postajete bolja osoba. Više ćete se smijati, osjećat ćete se bolje, počet ćete volontirati u skloništima za napuštene pse, otići ćete u Afriku i pridružiti se liječnicima bez granica i nećete ni primjetiti, već ste potpuno druga osoba. Sve je to zbog trčanja. Da ne govorimo o tome da ćete bez grižnje savjesti moći mrknuti jednu malu Milku jer ste odradili dobar trening. Ali malu. Za veliku trebate otrčati maraton. A za to ima vremena.


6. CIRKULACIJA

Ljudi koji redovito trče nemaju problema s hladnim ekstremitetima i trerskavicom čim malo padne temperatura. Zimske pripreme će od vas napraviti turbo freaka koji će na +10 paradirati u kratkim hlačicama jer kaj… +10 je proljeće… trebali ste vidjeti trening na -20.


7. FIGURA

Žene koje redovito trče godinu dana mogu se bez grama srama pohvaliti formiranim i zategnutim mišićima gluteusa (jebiga, moram biti korektan) i to onako kako vam nijedna teretana neće omogućiti. S druge strane, muški se često mogu pohvaliti povećanom škembom jer misle da trening od 20 minuta opravdava 4 pive nakon njega plus ekstra pola jagnjeta.


8. EDUKACIJA

Uz sve ove lijepe fizičke beneficije, usput ćete se i educirati i saznati puno toga o prehrani, sportskoj obleki, sportskim ozljedama i uskoro nećete o ničemu drugom pričati osim o tome. Loša strana ovoga je da ćete u društvu vjerojatno vremenom početi biti izbjegavani, ali rješenje postoji – družite se s novopečenim prijateljima trkačima koji vas kuže i uvijek ćete imati zanimljivog i aktivnog sugovornika pored sebe.


9. VRIJEME ZA SEBE

Svi mi imamo hrpu obaveza – doma gladna djeca i muž/žena/dečko/cura, posla preko glave, šef koji zove u ponoć da pita gdje je ona tablica (jebala te tablica) i svima nam fali malo vremena kad ćemo biti sami sa svojim ćumezom u glavi. Tih sat, sat i pol treninga je upravo to i svatko od nas morao bi pronaći par puta u tjednu to vrijeme samo za sebe. Znamo da nije lako, svi smo to prošli… ali dobra organizacijska shema odgovornosti čuda radi, pa se valja malo i potruditi. Vjerujte nam na riječ – vaš partner će biti zadovoljniji kada dođete s trčanja nego da ste cijelo vrijeme proveli doma. Zašto? Vidjet ćete 🙂


10. JER JE UŽASNO FORA OTRČATI POLUMARATON

Iako polumaraton ima  “polu” u prefiksu i sugerira da je to nešto nekompletno, to je jedna vrlo ozbiljna distanca za koju se treba dobro pripremiti i svaki prelazak polumaratonske linije je debelo zaslužen – što landranjem po smrznutom nasipu, što znojenjem po pregrijanom Maksimiru. I polumaratonaca iz godine u godinu ima sve više, to je činjenica… ali statistički gledano i dalje smo u debeloj manjini. I zato kad objestite tu medalju oko vrata i sljedeći dan sjednete s prijateljima netrkačima na kavu, na pitanje “i kako je bilo?” ugodno se zavalite u naslonjač i krenite od početka: “prvi kilometar prošao je planirano…” I tako sljedeća dva sata. Možda će njima biti dosadno, ali zato će vama biti super.

I nije to sve… ima razloga još puno i sve ćete ih pobrati polako kada krenete u našu školu trčanja.

A zašto baš našu, a ne neku drugu? Zato što smo opušteni, neformalni, čudni (sve u granicama normale, ništa patološki), a opet treninzima pristupamo vrlo ozbiljno. Zapravo, čudna smo mi kombinacija. To nam je ujedno i najbolja reklama 🙂

Prijave u jesensku generaciju škole trčanja (programa priprema za polumaraton) SALOMON RUNNING TEAM-a su počele i bit će nam drago ako se odlučite s nama krenuti u zimsku avanturu i utrčati u cilj polumaratona u Veroni u veljači. Ne možemo vam obećati da će biti turbo lagano (je bi onda svi trčali polumaraton), ali možemo da će vam biti zabavno, učinkovito i edukativno. I čudno. Jer smo i mi takvi 🙂

Prijave i informacije vezane uz upise slobodno možete pogledati ovdje.

Vidimo se na upisima!

Simke
Dežurni Čudak

Share This