Bostonski maraton je utrka koja se svake godine održava između Hopkintona i Bostona u saveznoj državi Massachusetts. Njegovo je održavanje počelo 1897. godine, inspirirano maratonskom utrkom na prvim modernim Olimpijskim igrama godinu prije (Atena, 1896.). Tako predstavlja najstariji od svih maratona u svijetu koja se trči kontinuirano već 120-ti puta i jednog od šest velikih maratona – World Marathon Majors.

Utrku organizira Boston Athletic Association B.A.A. (nakon 119 godina iskustva i dalje nakon svake utrke traže „feed back“ od natjecatelja u želji da ju učine još boljom), a održava se na Patriots’ Day, uvijek treći ponedjeljak u travnju, praznik kojim se obilježavaju bitke kojima je 1775. otpočeo ustanak protiv britanske vlasti, odnosno američki rat za nezavisnost. Kolika je ljubav lokalnog stanovništva prema Bostonskom maratonu odražava se u činjenici da ovaj ponedjeljak često nazivaju „Marathon Monday“.

Ispočetka je na maratonu sudjelovalo 18 trkača, a danas sudjeluje oko 28.000, od kojih najviše amerikanaca i kanađana preko 20.000 (kojima je to utrka na koju se vraćaju – svi američki trkači s kojima sam pričala proljetos su otrčali više od jednom). Utrku prati preko 500.000 gledatelja na ulicama.

Da bi trčali na Bostonskom maratonu, trkači moraju zadovoljiti kvalifikacijsku normu prema starosnoj skupini: završiti maratonsku utrku, certificiranu od strane nacionalnog atletskog tijela povezanog s međunarodnim atletskim savezom, u određenom vremenskom razdoblju (obično u roku od oko 18 mjeseci prije ciljane utrke).

2016. godine na Bostonskom maratonu je startalo 27,491 trkača. Startalo se u 4 vala (10:00 odnosno elite žene pola sata ranije, 10:25, 10:50, 11:15). Svaki val je imao 8 bokseva. I valovi i boksevi se pune prema kvalifikacijskom vremenu trkača tako da se nađete u boksu s otprilike tisuću ljudi koji svi imaju jednak pace vašem. Uglavnom trčeći Bostonski maraton osjećala sam se kao da trčim subotnji trening sa svojom grupom u AK Sljemenu ili Salomon Running Teamu.

Žene nisu smjele trčati Bostonski maraton službeno do 1972. Roberta „Bobbi“ Gibb je priznata od strane organizatora utrke kao prva žena koja je pretrčala Boston Marathon (1966) – trčala je bez broja. Za razliku od nje, godine 1967., Kathrine Switzer, (koja se registrirala kao K.V. Switzer pa ju „na papiru“ nisu prepoznali kao ženu), bila je prva žena koja je trčala i završila utrku s brojem. Završila ju je unatoč poznatog incidenta u kojem ju je jedan od organizatora „Jock“ Semple pokušao fizički izbaciti iz utrke trgajući joj broj (budući ju je prepoznao kao ženu u živo 🙂 ). Godine 1996. B.A.A. je retroaktivno priznao ženske rezultate od 1966. do 1971. godine. Godine 2015., oko 46 posto sudionika bile su žene.

Budući da trasa maratona ima pad od 140 m od starta prema cilju, a trči se gotovo pravocrtno od zapada prema istoku s mogućim utjecajem vjetra u leđa, Bostonski maraton ne zadovoljava dva od kriterija potrebnih za priznavanje svjetskih rekorda (2011. godine Geoffrey Mutai iz Kenije otrčao je najbrži maraton do tada u vremenu od 2:03:02, ali nije upisan kao svjetski rekord).

image1

Iako bi se po tome moglo zaključiti da je Bostonski maraton jedan od bržih maratona, ja nisam osjetila ni te nizbrdice niti vjetar, ali sam dobro zapamtila sve uspone i stalne promjene nagiba, posljedično i tempa. Što se tiče utrke 2016. godine, nije bila među najbržima na svijetu, pa tako nisu bila niti najbolja ostvarena vremena u muškoj i ženskoj konkurenciji (a niti moje).


Bostonski maraton 2016 kroz fotografije:
Sve je postavljeno već u petak (iako se trči tek u ponedjeljak). I promet se već posebno regulira. Cijeli Boston trči. Uvijek i svuda. I osjetno je hladnije nego u Zagrebu – još uvijek nema lišća na drveću (Zagreb je 18.04. bio sav zelen).

image6

Cijeli Boston navija. Dućani, barovi, restorani, ljudi na cesti. Čak i bostonski Red Sox, svake godine na dan maratona, igraju domaću utakmicu, s početkom u 11:05 sati kako bi se, kada utakmica završi, publika premjestila navijati na Kenmore Square gdje trkači ulaze u završnu milju, tradicija koja je započela 1903. godine.

Navija i „CHEERS“.

image10

I svi se trude pokloniti nešto trkačima. Osobito osjećaj da su dobrodošli. Npr. moj hostel, pun nas trkača i nekih stalnih gostiju koji izgledaju kao beskućnici, najjeftiniji smještaj koji sam našla (cca 130 USD bez kupaonice u sobi i bez doručka (!), ali zato 500 m od cilja), je svojim gostima trkačima ponudio besplatan doručak.

image11

image15

Rekla bih da Bostonski maraton vrijedi svakog dolara, eura, kune….

Lidija Škec
Listopad, 2016.
Izvor (tekst i fotografije): Wikipedia; B.A.A.; Getty Images; privatna zbirka

Share This