Osjetite li ponekad monstruoznu želju za slatkim? Ne možete zaspati dok ne smažete zadnju kockicu čokolade koju imate u kući! Ili vas pak iznenada uhvati želja za komadom mesa! Istraživanja prehrambenih navika sportaša pokazuju da su trkači skupina sklona takvim naglim nekontroliranim napadima gladi za određenom vrstom hrane (moglo bi nas se usporediti s trudnicama ili bar ženama na PMS-u).

Doktor medicine i profesor na George Washington University, Neal Barnard uočio je ovu pojavu te pokušao objasniti zašto se «monstruozna želja» javlja samo kod određenih (visokokaloričnih!) vrsta hrane. Zašto ljudi ne rade ponoćne izlete do frižidera u potrazi za brokulom ili ciklom? Razlog leži u genetski zapisanoj prošlosti ljudskog roda kad nam se hrana nije nudila na svakom koraku pa je, kako bi izbjegao glad, organizam naučio da valja konzumirati što veće količine kalorijski bogate hrane u trenutku kad nam je ona dostupna – stvarati zalihe. I ne samo to, čak je počeo lučiti endorfin («hormon sreće») kao nagradu za proždiranje tih kalorijskih bombi. Naravno da suvremenom razmaženom predstavniku zapadne civilizacije, koji živi u izobilju i koji je ionako sklon pretjerivanju u užicima, ovakav obrambeni mehanizam više nije potreban. No, hormon sreće je i dalje tu te nas navodi na grijeh. A kod trkača je ta grešna sklonost dodatno izražena zbog toga što se radi o grupaciji čija se sportska ovisnost temelji na tom istom endorfinskom impulsu. Lučenje endorfina je glavni razlog zbog kojeg uživamo u trčanju, čokoladi pa i u seksu. Testirajući razine endorfina kod ispitanika koji su konzumirali različite namirnice, doktor Barnard je izveo tezu o 4 osnovne prehrambene vrste koje mogu postati «taj mračni predmet želje». To su šećer, sir, čokolada i meso. To su namirnice koje, kao prvo, svojom visokom energetskom vrijednošću zadovoljavaju potrebe pračovjeka u nama, a kao drugo, potiču lučenje kemijskih spojeva opijatskog djelovanja koji stvaraju pravu malu slatku ovisnost.

ŠEĆER

Želja za šećerom se prirodno javlja kada, uslijed pojačane fizičke ili mentalne aktivnosti, dođe do nedostatka neposrednih izvora energije u organizmu. No, naglo zadovoljenje ove potrebe i konzumiranje velike količine šećera može izazvati neugodnu naglu promjenu razine šećera u krvi. Taj se problem može izbjeći zadovoljavanjem šećernog ludila u obliku voćnog šećera – fruktoze. Umjesto s bombonima i bijelim šećerom utišajte monstruma sušenim voćem i medom.

ČOKOLADA

Strastvena ljubav prema ovoj smeđoj masi sasvim sigurno nije isključivo vezana uz trkače. Radi se o proizvodu koji je još od najstarijih vremena poznat kao «hrana bogova». Ovaj božanski slatkiš je najpopularniji prehrambeni stimulator endorfina te ima status eliksira za dobro raspoloženje. To je ujedno i jedini prehrambeni artikl (ne računajući pivo) za koji je znanstveno dokazano da izaziva ovisnost – redovito konzumiranje proizvoda koji sadrže kakaovac izaziva u organizmu potrebu za sve većim količinama istih. Dobra vijest je da (za razliku od alkohola) kakaovac u svom izvornom obliku (gorak, bez šećernih dodataka) nije štetan za organizam, veći je naprotiv izuzetno vrijedan izvor antioksidanta i minerala te igra važnu ulogu u podizanju prirodnog imuniteta. Stoga, ako već jeste čokoladni ovisnici, pokušajte naglasak staviti na tamne vrste, s većim postotkom udjela kakaa. Jedna od preporučljivih slatkih kombinacija nakon treninga je kakao napitak pripremljen s gorkim kakao prahom i zaslađen medom.

SIR

Ovisnička reputacija ove namirnice me je, moram priznati, u prvi mah iznenadila. No kako se kod punomasnih varijanti ove mliječne prerađevine radi o proizvodima visoke energetske vrijednosti, time je situacija opravdana, s pračovjekove točke gledišta. U trkačkom smislu, radi se u jednoj od preporučljivih «želja» nakon trke ili napornog treninga. Upravo ta mliječna prerađevina nudi idealnu kombinaciju proteina i ugljikohidrata potrebnu za ubrzani oporavak organizma nakon intenzivnog napora. Nutricionistički znalci smatraju, dakle, ovu strast jednim korisnim signalom organizma koji mu omogućuje zadovoljenje prehrambene potrebe u danom trenutku. Ako vas muči količina masti i kalorija u slasnim vrstama punomasnih sireva, zadovoljite svoj organizam lakšim varijantama svježeg kravljeg sira, ovčje fete ili dijetnih sireva pripremljenih od sirutke.

MESO

Želja za šniclom je vjerojatno najprirodniji poriv koji nam je pračovjek ostavio u nasljeđe. Naime, čovjek je po svojoj prirodi i po građi svog probavnog sustava svejed, a meso je od najstarijih vremena bio njegov najbogatiji izvor energije. Naravno, postoje kulture koje su, uslijed nedostatka životinjskih vrsta u svom prirodnom okruženju, bile prisiljene prilagoditi se i razviti drugačije prehrambene navike, no u većini kultura čovjek se i danas hrani mesom. Potreba za mesnim obrokom naročito je izražena u trenucima kada u organizmu dođe do deficita u zalihama nekih bitnih minerala i elemenata u tragovima (npr. željezo, kalcij). Naravno da i ovu potrebu možete utažiti i manje masnim varijantama bijelog mesa peradi ili ribom. No, sportski nutricionizam naglašava da je za ljude s pojačanom tjelesnom aktivnošću ne samo preporučljiv već i neophodan jedan obrok crvenog mesa tjedno. Jer je to ipak najbolji (najiskoristiviji) prirodni izvor minerala, koji se kod sportaša pojačano troše.

Veronika Jurišić

Share This