Prvo u tebi proradi neki i mali crvić i počmeš razmišljati o trčanju. Pogledaš neku reklamu, neki film, zanimljiv, ali tebe baš nešto štrecne kad u kadru protrči netko tek onako… pa onda, lutajući po netu naletiš na neki trkački klub, školu trčanja… pa nađeš moj broj i zoveš u sred posla… ja sam… pa možete mi reći nešto o trčanju… ja bi… a ja velim… može… super… dođi na večer na nasip… pa ćemo se sve dogovoriti… I tak to krene… mali crvić se počme  pretvarati u leptirića i ti ni sam ne znaš kako odjednom postaješ malo po malo trkač. Od nekih prvobitnih kilometar- dva, nakon pol godine si na polumaratonu, pa nakon nekog vremena na maratonu…

Uglavnom, nakon zimskih priprema, pa proljetne utrke, napravili smo malu pauzu, da odmorni krenemo dalje. Međutim, trkač nikad nema pasivni odmor, mora nešto, pa smo smislili da u toj pauzi ubacimo nešto novo, jer nikad ne znaš tko će se tu naći. S OK Vihorom smo dogovorili mala predavanja o orijentaciji. Damir Gobac nam je izašao u susret, održao predavanja u kojima je pokušao što jednostavnije objasniti što je orijentacija i napravio nam dva treninga u Maksimiru.

Kako smo već davno postali trkački tim, odaziv je klasičan: kud jedan – evo nas popriličan broj. Lijepo se društvance skupilo na oba treninga. Trčanje po Maksimiru tražeći kontrole i sreća kad ih nađemo, te normalno na kraju tko je najviše kilometra napravio (lutanja J). Uglavnom, dobra zabava je imala za posljedicu da ovu nedjelju iznajmimo bus i krenemo prema Kalniku gdje se održavala prava orijentacijska utrka. Vihoraši su nam složili Mikrotrek  gdje se moglo prijaviti pojedinačno i startati svatko u svojoj minuti.  Budući da ipak nismo vični orijentaciji organiziran nam je i masovi start pa da mi zajedničkim snagama (a tim i jesmo, pa što da se razdvajamo) pronađemo tih 14 zadanih kontrola.

Uglavnom, za grupni start nas je bilo 20-tak. Dobili smo svi svoje karte, kartone za perforiranje i u 11,00sati krenuli u osvajanje kalničkih livada i šuma. Prvu kontrolu smo svi zajedno u koloni bezbrižno brbljajući promašili, pa kad smo se našli kod nekih kuća i groblja, a na karti ni traga od toga, nakon grupnog zastoja,konzultacija i izgubljenih pogleda, okret i natrag vraćanje  na kartu i raspršeni na sve strane tražimo kontrolu, koju nakon nekog vremena pronalazimo. Sreća. I idemo dalje. Sad malo opreznije.

Dan je bio prekrasan, šuma prelijepa, putevi do kontrola pravo uživanje. Livade prepune jagoda koje bi uskoro trebale biti zrele, tako da se dogovaramo da bi za mjesec dana trebali ponovo svi ovamo u branje jagoda J.  Radan kao najviši i najuočljiviji preuzeo je ulogu vođe i našli smo sve iduće kontrole bez i jednog lutanja. Nešto preko 2 sata ugodnog društva, malo brbljanja i evo nas u cilju.

Ručak, prepričavanje staze, čekanje proglašenja. Brooksovci se okitili medaljama što možete isčitati iz rezultata…

Trpanje u autobus. Sjedim naprijed i slušam cerekanje i žamor iza sebe. Jutros kad smo kretali prema Kalniku cijeli put je bila tišina. Smješkam se u sebi i mislim si vidi ih kak su sretni, to je zato jer im je bio super dan. Malo trčanja, tim zajedno, nedjelja provedena na najbolji mogući način… na kraju pozdrav: vidimo se sutra 🙂

Share This