Neslužbeni rezultati Hendrix polumaratona 2018. Reklamacije na rezultate primamo na naš mail do ponedjeljka 16.4. u ponoć, nakon čega rezultati postaju službeni.

Popularni grafit koji je od jednog običnog željezničkog mosta napravio svjetski poznatu atrakciju, nastao je 1994. ili 1995. (autori ni sami nisu sigurni) od strane grupice zaljubljenika u Led Zeppelin, Deep Purple i, naravno, našeg Jimija. I tako, kako to obično biva kada nastaju legende, spomenuta ekipa odlučila je na zeleni most napisati “Hendrix” kako bi svim prolaznicima pokazala što vole i cijene. Grafita ima svugdje, to svi znamo – po podvožnjacima, na starim (i novim) zgradama… i rijetko koji ljudi zapamte… i gotovo nijedan ne uđe u legendu kao što je ušao ovaj.

Gradske vlasti godinama su se borile protiv tog grafita prefarbavajući ga, no ne bi prošlo puno od intervencije gradskih molera i grafit bi opet osvanuo na svom starom mjestu. Bitka za Hendrixa toliko je uzela maha, da su čak angažirani zaštitati koji su čuvali da se netko ne popne na most i ponovno grafički ne oda počast toj gitarističkoj legendi. Džaba vam trud zaštitari jer je jednoga lijepoga jutra, na oduševljenje svih nas trkača koji tamo treniramo, ponovno osvanuo poznati tekst i od tada ga više nitko nije micao.

Možda su odgovorni shvatili da je to što rade kontraproduktivno… možda su zaključili da bi taj most i trebalo tako službeno nazvati… a možda samo čekaju priliku da ga opet prefarbaju.

Kako bilo, taj most je bio i bit će Hendrix, što god na njemu pisalo ili ne pisalo. I trčat će se Hendrix polumaraton. To nam nikakvi zaštitari ne mogu zabraniti, pa ako nikako drugačije, legenda o mostu živjet će i kroz ovu našu utrku 🙂


CRASH LANDING

Svaka godina ima neku svoju priču vezanu uz Jimija, a ove godine motiv nam je njegov legendarni album “Crash Landing”. Taj, po nekima, kontroverzni album, izdan je 5 godina nakon njegove smrti i peti je album objavljen posthumno. Na njemu se nalaze pjesme koje je Hendrix dijelom snimio u studiju tijekom 1969. godine, a koje su naknadno dopunjene da bi svoje mjesto pronašle puno godina kasnije na ovom albumu, u produkciji Alana Douglasa.

Kao dokaz da određeni članovi našeg kluba još uvijek čuvaju gore navedeni LP, zamolili smo našu Vecu da nam s njim pozira, na što je ona, što će drugo, rado pristala.

Priča o polumaratonu Hendrix je u biti priča o najpoznatijem zagrebačkom, ujedno i hrvatskom trkalištu – legendarnom savskom nasipu, koji je u posljednjih 50-ak godina dao beskrajno more trkača i bio glavni generator, u zadnje vrijeme, moćnog trkačkog pokreta.

Ćudljivost rijeke Save i konstantne njezine poplave na širem zagrebačkom području sredinom prošlog stoljeća stvorile su potrebu za, kako je vrijeme pokazalo, glavnim poligonom za bezbroj generacija joggera, ali i velikih trkačkih asova, poput Franje Mihalića, dečka s Knežije, osvajača olimpijske medalje, pobjednika Bostonskog maratona 1958, i čovjeka koji je prvi predao štafetu drugu Titu, 25. svibnja 1945.

Problem izlijevanja Save je eskalirao 1964., kada su stradala zagrebačka prisavska naselja Trešnjevka, Trnje, Pešćenica i Novi Zagreb. U silovitom naletu nabujale rijeke poginulo je tada 17 ljudi i uništeno ili oštećeno 50-ak tisuća stambenih objekata.


Razmjere katastrofe su bile ogromne i tek nakon što je 183 tisuće ljudi izravno pogođeno ovom poplavom, počelo se ozbiljnije razmišljati o izgradnji zaštitnog nasipa, koji i dan danas ponekad posluži toj svrsi. Tako npr., vjerojatno i neki trkači novijih generacija pamte ekstremno visok vodostaj Save 2009. godine, koji zahvaljujući nasipu nije nanio štetu kao što je to bio slučaj ’64, ali je svakako situacija bila zanimljiva i mnoge znatiželjnike odvukla na nasip da vide takvo, gotovo apokaliptično stanje.
Nasip su u današnjem obliku izgradile Omladinske radne akcije (popularne ORA „Sava“) u periodu 60-ih do 80-ih godina, mada prvi radovi na regulaciji Save datiraju još od početka 20-og stoljeća, u godinama prije prvog svjetskog rata. Tako da je najpopularnije hrvatsko/zagrebačko trkalište u biti svojim dobrim dijelom ostao spomenik generacije bratstva i jedinstva, simbol tog vremena. Njihovi graditelji su tada složno pjevali “Druže Tito, samo piši, radit ćemo i na kiši!”


No, osim nasipa, trka je u raznim svojim inačicama spajala skoro sve zagrebačke mostove. Zagreb, nažalost (ali na sreću trkača), nije grad na svojoj rijeci, kao što je Prag grad na Vltavi, Budimpešta na Dunavu ili Pariz na Seini. Zagreb je kroz mnoga stoljeća imao dosta prostora za razvoj, od Medvednice pa do rijeke Save i kao da se nije mogao odlučiti prijeći na onu drugu stranu obale. No, kada ju je napokon preplivao, trebali su mu premosnice, i tu u biti počinje priča o Hendrixovom mostu, današnjem simbolu grada na rijeci, te života i zajednice na njoj. On je najimpresivnija, pragmatična savska vizura, koja većini građana predstavlja trenutak odmora i kontemplacije prilikom prelaska rijeke. Most, poput Hendrixa, predstavlja simbol bunta, slobode, jedinstva i kreativnosti. Podignut je 1939., a zapravo je izgrađen kao zamjena za stari željeznički most s kraja 19-og stoljeća, koji se nalazio dvadesetak metara dalje, i još uvijek se mogu vidjeti ostaci tog starog mosta.


I tako nas je vremeplov savskog trkačkog pokreta donio na početak 80-ih, na vrhunac jednog društvenog uređenja u kojem se, između ostalog, vrlo strasno slavio i dan žena, famozni „8. Mart“. Godine 1982. je na taj dan organizirana prva trka pod imenom „Nada Dimić“, po tvornici rublja, koja je tada donirala majice za sve sudionike. Staza je bila jednostavna, 8,5 km kruga po nasipu, sa startom i ciljem ispred Boćarskog doma, uz podatak da ga tad još nije bilo, obzirom da je izgrađen 1991. Startalo se ispred klupskih prostorija tadašnjeg Atletskog društva Veteran, točnije – ispred njihovog kontejnera.

Tijekom godina uslijedilo je bezbroj varijanti u dužini i imenu trke, čak su se nekoliko puta promijenili i organizatori, ali je zajednička poveznica ostala Savski nasip i početak proljeća, ili bolje rečeno – nove trkačke sezone. Promjenom države i sistema, tvornica, a s njom i trka, su s(p)retno promijenili ime u „Endi“, i tako na simpatičan način ostavili inicijale (ND) narodnog heroja NOB-a, Ličanke Nade Dimić. Ustvari, to je bio današnji veliki krug zagrebačke kros-lige, a s obzirom na to da se trka održavala uvijek u vikendu prije početka lige, kolokvijalno smo je zvali „predkolo“.

Sredinom 90-ih suradnja s firmom „Endi“ već je u potpunosti oslabila kao posljedica generalnog propadanja radničkog pokreta, kojem svjedočimo i danas, pa se 1996. pokroviteljstva trke prihvatio brend „Luigi Ferrari“ u vlasništvu Seada Bačevine, u to vrijeme člana Atletskog društva „Veteran“, kluba pokretača trke. Te godine je u takvoj kratkoj formi od 8,5 km održana zadnji put, a pobijedili su Tihomir Salopek (Zrinjevac, 29:57) i Marija Paulus (Veteran, 42:13). Već sljedeće, 1997., trka je produžena do polumaratona, a prvi pobjednici su bili Robert Prešnjak (Varaždinska banka, 1:12:52) i Mila Lasić (Croatia marathon, 1:48:52). Slijede još 4 sezone pod imenom „Polumaraton Luigi Ferrari“, tijekom kojih su se trčale razne varijante, uglavnom po savskom nasipu, a pobjeđivali su:

1998. Ivan Konjik (Žumberak, 1:16:01); Sophie Mitchell (SFOR, 1:35:47)
1999. Lončarević Josip (Žumberak, 1:14:32); Patricija Gluščić (Žumberak, 1:33:18)
2000. Dražen Dinjar (Rudolf Perešin, 1:13:56); Dunja Kravos (Žumberak, 1:28:44)
2001. Janez Maroević (Sinj, 1:12:53); Lidija Rajčić (Sinj, 1:33:59)

Nakon toga, nova organizacijska postava Veterana je trasu prebacila na kružnu afaltnu stazu Jaruna (proljetna kopija Stareka), pod imenom „Proljetni zagrebački polumaraton“, mijenjajući imena s promjenama sponzora, sa sljedećim pobjednicima:

2002. Ivica Škopac (Croatia marathon, 1:09:40); Dunja Kravos (Žumberak, 1:30:58)
2003. Janez Maroević (Sinj, 1:15:12); Ida Šurbek (Slovenija, 1:22:40)
2004. Zdravko Krišto (Žumberak, 1:14:26); Antonija Orlić (Sljeme, 1:31:29)
2005. Dražen Dinjar (Rudolf Perešin, 1:13:08); Višnja Škevin (Sljeme, 1:38:18)
2006. Sreten Ninković (SCG, 1:09:34); Ljiljana Ćulibrk (Mladost, 1:21:34)
2007. Nedeljko Ravić (Veteran, 1:16:34); Marija Vrajić (Veteran, 1:22:21)
2008. Dražen Dinjar (Rudolf Perešin, 1:11:39); Marija Vrajić (Veteran, 1:27:02)

Od 2009. godine organizaciju preuzima Atletski klub „Sljeme“, koji stazu ponovo vraća na prvobitno mjesto – nasip uz Savu, odakle i ime „1. Savski polumaraton“. Mada, shodno povijesti, trka se mogla zvati i 28. Savska trka, jer se već tada trčalo 28. godinu za redom, ili pak 13. Savski polumaraton, jer se po 13. put trčalo 21 kilometar i sto. Savski pobjednici u sljedećem periodu:

2009. Ivan Vrdoljak (AK Sljeme, 1:20:17); Antonija Orlić (AK Sljeme, 1:35:01)
2010. Goran Murić (AK Veteran, 1:13:55); Veronika Jurišić (AK Sljeme, 1:29:24)
2011. Goran Murić (AK Veteran, 1:15:38); Ingrid Nikolesić (AK Sljeme, 1:29:22)
2012. Goran Murić (AK Agram, 1:18:30); Ingrid Nikolesić (AK Sljeme, 1:29:28)
2013. Krešo Babić (AK Maksimir, 1:21:43); Marija Vrajić (AK Maksimir, 1:27:37)
2014. Renato Pomahač (AK Sljeme, 1:16:33); Veronika Jurišić (AK Sljeme, 1:25:26)

Nakon toga trka ponovo mijenja ime u Hendrix polumaraton, a prvi pobjednici bijelog Stratocastera su:

2015. Nikola Špoljar (AK Sljeme, 1:19:48); Kimberly Remine (AK Sljeme, 1:28:37)
2016. Nikola Špoljar (AK Sljeme, 1:20:42); Veronika Jurišić (AK Sljeme, 1:27:59)
2017. Goran Murić (AK Forca, 1:19:10); Petra Kontić (AK Sljeme, 1:35:08)

Dakle, na proljeće 2018. (točnije 14. travnja), trkači će 37. godinu za redom trčati „Savsku trku“, 22. put će to biti dužina polumaratona, a četvrti put će nositi Hendrixovo ime. Tako je stvorena neraskidiva veza ljevorukog gitarističkog virtuoza i zagrebačkog trkačkog miljea. Svakog dana, ispod poznatog zelenog luka protrči na tisuće trkača kojima je ime mosta ušlo u specifični trkački žargon: do Hendrixa i nazad, 300 metara nakon ili prije Hendrixa, dva mala kruga oko Hendrixa, nađemo se ispod Hendrixa itd.

I za kraj, podatak iz biografije Jimija Hendrixa, pod imenom “Room full of mirrors”. Na prvoj stranici je slika Savskog željezničkog mosta, a ispod piše “Bridge in Croatia, Zagreb”…

Dragan Janković

START: Zagreb, savski nasip kod Hendrixovog mosta.

VRIJEME: Subota, 14.04.2018. (start u 11:00)

DISCIPLINE:

  • 21.1km po nasipu i makadamu, krug preko Jankomirskog i pješačkog mosta, označen svaki kilometar, 4 okrepne stanice (6km, 11km, 16km i cilj)
  • PoKRENI utrka na 5km, krug preko pješačkog i mosta Slobode.

NAGRADE: Pehari za troje prvoplasiranih u muškoj i ženskoj konkurenciji i finišerske medalje za sve koji završe polumaraton. Pehari za troje prvoplasiranih u muškoj i ženskoj konkurenciji u trci na 5km.

STARTNINA:

Uplate do 05.03.
120 kuna za polumaraton, 40 kuna za PoKRENI utrku od 5 kilometara

Uplate 06.03. – 02.04. (ili do popunjenja kapaciteta)
160 kuna za polumaraton, 60 kuna za PoKRENI utrku od 5 kilometara

Limit za polumaraton je 600 učesnika, a za PoKRENI peticu 400 učesnika.

Povrat startnine u slučaju odustajanja moguć je do 20.03.

U CIJENU STARTNINE ZA POLUMARATON UKLJUČENO JE:

  • Finišerska medalja
  • Učesnička majica
  • Elektroničko mjerenje vremena (čip)
  • Okrepa na stazi i cilju
  • Troškovi organizacije
  • Nagrade

U CIJENU STARTNINE ZA UTRKU OD 5 KILOMETARA UKLJUČENO JE:

  • Nagrade
  • Okrepa u cilju
  • Troškovi organizacije

SATNICA:

Petak (13.04.)

  • 12-20h – podizanje startnih paketa u Kaptol Centru, Nova Ves 17, lokal do trgovine Run&Trek

Subota (14.04.)

  • 8:00 – 10:00 Podizanje startnih brojeva u šatoru u sklopu startno-ciljnog prostora samo za učesnike koji zbog mjesta prebivališta nisu u mogućnosti podići brojeve u petak.
  • 11:00 Start polumaratona
  • 11:05 Start petice
  • 12:00 Proglašenje i podjela nagrada za utrku na 5 km
  • 14:30 Proglašenje i podjela nagrada​ za polumaraton

OPCIJA PRILIKOM PRIJAVE: HENDRIX 2018 BUFF – 40 kn

Učesnici utrke PoKRENI petica mogu prilikom prijave kupiti Hendrix polumaraton majicu po cijeni od 40 kuna.

 

savski_crtez

Kako i doliči Hendrixu, i ove godine vas u startnom paketu i na cilju dočekuju unikatni suveniri koje ćete, sigurni smo, ponosno nositi po špici i utrkama dugo nakon što se raziđemo ispod mosta. Ovogodišnji motiv utrke je Jimijev album “Crash Landing”, no s obzirom da je on originalno u bež boji, morali smo prilagoditi motiv da paše na crnu majicu koja je, budimo objektivni, već nekako postala simbolom ove utrke.

Što se medalje tiče, tu smo totalno otišli u 70’s acid trip i odlučili vam oko vrata objesiti ni više ni manje nego malu elpijku (LP). Oni mlađi kojima je pojam gramofonske ploče stran, neka slobodno pitaju svoje roditelje što je to, možda im čak i koja suzica kane glede nostalgije za srednjoškolskim danima.

Buff, koji nije dio startnog paketa ali ga možete dokupiti prilikom prijave, toliko je divno šaren da ćete biti uočeni gdje god s njime trčali. Okej, znamo da je Hendrix početkom proljeća i da će zima tada vjerojatno biti iza nas, ali ovako lud buff isplati se nositi i na plus 35. Cijena je simboličnih 40 kuna.

Share This