START: ispod Hendrixovog mosta

VRIJEME: Nedjelja, 5.4.2020. (start u 11:00)

DISCIPLINE: 21,1km / 5km

NAGRADE: Pehari za troje prvoplasiranih u muškoj i ženskoj konkurenciji i finišerske medalje za sve koji završe polumaraton. Pehari za troje prvoplasiranih u muškoj i ženskoj konkurenciji u trci na 5km.


CIJENE STARTNINA:

1. KRUG / SANTA HENDRIX / Half 100 kn

Ovaj krug traje od 1.12. pa sve do isteka ove tmurne 2019. godine. Za razliku od prošle godine kad smo imali mogućnost ove divne i jeftine prijave samo u svrhu poklanjanja startnine nekoj dragoj osobi, ove godine imate cijeli prosinac da darujete samog sebe.

2. KRUG / RANE PRIJAVE / Half 140 kn / Petica 50 kn

Ovaj krug počinje točno u ponoć Nove godine i traje do zadnjeg dana veljače.

3. KRUG / KASNE PRIJAVE / Half 170 kn / Petica 70 kn

Za one najneodlučnije rezervirali smo najskuplju startninu koju ćete moći uplatiti od prvog dana ožujka do zadnjeg, odnosno do popunjenja limita utrke od 600 učesnika na polumaratonu, odnosno 400 na utrci od 5 km.

PROMJENE PODATAKA IZ PRIJAVE

Promjena trkača moguća je bez naknade do 01.03.2020. isključivo slanjem potrebnih podataka za prijavu na e-mail adresu prijave(at)sljeme.run Nakon 01.03.2020. promjene su moguće samo na preuzimanju startnih paketa, i to isključivo predočenjem osobnog dokumenta trkača kojeg se mijenja uz plaćanje naknade od 30 kn. Sudjelovanje na utrci pod brojem drugog trkača je kažnjiv diskvalifikacijom.

Povrat uplaćene startnine nije moguć.


Prijave: online

U CIJENU STARTNINE ZA POLUMARATON UKLJUČENO JE:

  • Finišerska medalja
  • Učesnička majica
  • Elektroničko mjerenje vremena (čip)
  • Okrepa na stazi i cilju
  • Bon za Hendrix pivo
  • Troškovi organizacije
  • Bon dućana Running Gate u iznosu od 100 kuna za sve kupnje veće od 500 kn
  • Nagrade

U CIJENU STARTNINE ZA UTRKU OD 5 KILOMETARA UKLJUČENO JE:

  • Okrepa u cilju
  • Bon za Hendrix pivo
  • Bon dućana Running Gate u iznosu od 100 kuna za sve kupnje veće od 500 kn
  • Troškovi organizacije

NAGRADE: 

Poklon bonovi dućana Running gate u iznosu od:

  • 700 kn za prvo mjesto, m/ž kategorija
  • 500 kn za drugo mjesto, m/ž kategorija
  • 300 kn za treće mjesto, m/ž kategorija

SATNICA:

Petak (3.4.)

  • 16-20h – podizanje startnih paketa u dućanu RUNNING GATE, Vlaška 129

Subota (4.4.)

  • 9-15h – podizanje startnih paketa u dućanu RUNNING GATE, Vlaška 129

​Nedjelja (​5.4.)

  • 8:00 – 10:00 Podizanje startnih brojeva u šatoru u sklopu startno-ciljnog prostora samo za učesnike koji zbog mjesta prebivališta nisu u mogućnosti podići brojeve u subotu (uz predočenje osobne iskaznice koja to potvrđuje).
  • 11:00 Start polumaratona
  • 11:05 Start trke na 5km
  • 12:00 Proglašenje i podjela nagrada za trku na 5 km
  • 14:30 Proglašenje i podjela nagrada​ za polumaraton

BUF: Prilikom procesa prijave moći ćete kupiti originalni Hendrix Polumaraton 2020 po cijeni od 40kn

MAJICA: 40kn (opcionalno samo za trku na 5km)

Band u startno ciljnom prostoru..

2019. smo izbacili boje samo zato da bi ih na sljedećoj trci imali i previše.

Hendrix 2019. ofarbali smo u sive nijanse, dali smo vam Jimija kako pije pivu i drži cigaretu… neki su bili sretni s tim motivom, drugi nisu.

Kako god bilo, ovdje smo da vam svake godine damo nešto novo i zato smo za nadolazeću utrku pripremili motive koje smo smislili nakon obilne konzumacije psihogenih supstanci. Neki će reći da je previše boja, a mi ćemo reći da je sve super – i s bojama i bez boja. Jer to je Hendrix Half i svaki motiv postane legendaran. Pa makar za sto godina.


Medalja je nenormalna i potpuno van svih standarda. Razmišljali smo da se polako vratimo u stare norme i damo vam okruglu medalju… i zaključili da bi to bilo malčice dosadno. Zaključno, ovo metalno čudo čekat će da ga spremite u svoju medaljnu kolekciju.


Za one koji žele platiti više, tu je naš legendaran buff koji ima oko 430.029 boja i sigurno će vas natjerati da si pustite Hej Joe svaki puta kada ga izvadite iz ladice. Cijena 40 kuna i možete ga kupiti prilikom prijave.

I to je to.

Suvišno je napomenuti kako su sve ovo simulacije i da će sve to skupa ljepše izgledati uživo – moramo biti neskromni, skromnost nije dobra za marketing 🙂

Popularni grafit koji je od jednog običnog željezničkog mosta napravio svjetski poznatu atrakciju, nastao je 1994. ili 1995. (autori ni sami nisu sigurni) od strane grupice zaljubljenika u Led Zeppelin, Deep Purple i, naravno, našeg Jimija. I tako, kako to obično biva kada nastaju legende, spomenuta ekipa odlučila je na zeleni most napisati “Hendrix” kako bi svim prolaznicima pokazala što vole i cijene. Grafita ima svugdje, to svi znamo – po podvožnjacima, na starim (i novim) zgradama… i rijetko koji ljudi zapamte… i gotovo nijedan ne uđe u legendu kao što je ušao ovaj. Gradske vlasti godinama su se borile protiv tog grafita prefarbavajući ga, no ne bi prošlo puno od intervencije gradskih molera i grafit bi opet osvanuo na svom starom mjestu. Bitka za Hendrixa toliko je uzela maha, da su čak angažirani zaštitati koji su čuvali da se netko ne popne na most i ponovno grafički ne oda počast toj gitarističkoj legendi. Džaba vam trud zaštitari jer je jednoga lijepoga jutra, na oduševljenje svih nas trkača koji tamo treniramo, ponovno osvanuo poznati tekst i od tada ga više nitko nije micao. Možda su odgovorni shvatili da je to što rade kontraproduktivno… možda su zaključili da bi taj most i trebalo tako službeno nazvati… a možda samo čekaju priliku da ga opet prefarbaju. Kako bilo, taj most je bio i bit će Hendrix, što god na njemu pisalo ili ne pisalo. I trčat će se Hendrix polumaraton. To nam nikakvi zaštitari ne mogu zabraniti, pa ako nikako drugačije, legenda o mostu živjet će i kroz ovu našu utrku 🙂

Priča o polumaratonu Hendrix u biti je priča o najpoznatijem zagrebačkom, ujedno i hrvatskom trkalištu – legendarnom Savskom nasipu koji je u posljednjih 50-ak godina dao beskrajno more trkača i bio glavni generator, u zadnje vrijeme, moćnog trkačkog pokreta.

Ćudljivost rijeke Save i konstantne njezine poplave na širem zagrebačkom području sredinom prošlog stoljeća stvorile su potrebu za, kako je vrijeme pokazalo, glavnim poligonom za bezbroj generacija joggera, ali i velikih trkačkih asova, poput Franje Mihalića, dečka s Knežije, osvajača olimpijske medalje, pobjednika Bostonskog maratona 1958, i čovjeka koji je prvi predao štafetu drugu Titu, 25. svibnja 1945.

Problem izlijevanja Save je eskalirao 1964, kada su stradala zagrebačka prisavska naselja Trešnjevka, Trnje, Pešćenica i Novi Zagreb. U silovitom naletu nabujale rijeke poginulo je tada 17 ljudi i uništeno ili oštećeno 50-ak tisuća stambenih objekata. Razmjere katastrofe su bile ogromne i tek nakon što je 183 tisuće ljudi izravno pogođeno ovom poplavom, počelo se ozbiljnije razmišljati o izgradnji zaštitnog nasipa, koji i dan danas ponekad posluži toj svrsi. Tako vjerojatno i neki trkači novijih generacija pamte ekstremno visok vodostaj Save 2009. godine, koji zahvaljujući nasipu nije nanio štetu kao što je to bio slučaj 1964, ali je svakako situacija bila zanimljiva i mnoge znatiželjnike odvukla na Nasip da vide takvo, gotovo apokaliptično stanje.

Simbol bunta, slobode i kreativnosti

Nasip su u današnjem obliku izgradile Omladinske radne akcije (popularne ORA Sava) u periodu 60-tih do 80-tih godina, mada prvi radovi na regulaciji Save datiraju još od početka 20. stoljeća, u godinama prije prvog svjetskog rata. Tako da je najpopularnije hrvatsko/zagrebačko trkalište u biti svojim dobrim dijelom ostao spomenik generacije bratstva i jedinstva, simbol tog vremena. Njihovi graditelji su tada složno pjevali “Druže Tito, samo piši, radit ćemo i na kiši”.

No, osim nasipa, trka je u raznim svojim inačicama spajala skoro sve zagrebačke mostove. Zagreb, nažalost (ali na sreću trkača), nije grad na svojoj rijeci, kao što je Prag grad na Vltavi, Budimpešta na Dunavu ili Pariz na Seini. Zagreb je kroz mnoga stoljeća imao dosta prostora za razvoj, od Medvednice pa do rijeke Save i kao da se nije mogao odlučiti prijeći na onu drugu stranu obale. No, kad ju je napokon preplivao, trebali su mu premosnice, i tu u biti počinje priča o Hendrixovom mostu, današnjem simbolu grada na rijeci, te života i zajednice na njoj. On je najimpresivnija, pragmatična savska vizura, koja većini građana predstavlja trenutak odmora i kontemplacije prilikom prelaska rijeke. Most, poput Hendrixa, predstavlja simbol bunta, slobode, jedinstva i kreativnosti. Podignut je 1939., a zapravo je izgrađen kao zamjena za stari željeznički most s kraja 19. stoljeća, koji se nalazio dvadesetak metara dalje, i još uvijek se mogu vidjeti ostaci tog starog mosta.

I tako nas je vremeplov savskog trkačkog pokreta donio na početak 80-tih, na vrhunac jednog društvenog uređenja u kojem se, između ostalog, vrlo strasno slavio i dan žena, famozni 8. mart. Godine 1982. je na taj dan organizirana prva trka pod imenom Nada Dimić, po tvornici rublja koja je tada donirala majice za sve sudionike. Staza je bila jednostavna, 8,5 km kruga po nasipu, sa startom i ciljem ispred Boćarskog doma, uz podatak da ga tad još nije bilo, obzirom da je izgrađen 1991. Startalo se ispred klupskih prostorija tadašnjeg Atletskog društva Veteran, točnije – ispred njihovog kontejnera.

Nova organizacijska postava

Tijekom godina uslijedilo je bezbroj varijanti u dužini i imenu trke, čak su se nekoliko puta promijenili i organizatori, ali je zajednička poveznica ostala Savski nasip i početak proljeća, ili bolje rečeno – nove trkačke sezone. Promjenom države i sistema, tvornica, a s njom i trka, su s(p)retno promijenili ime u Endi, i tako na simpatičan način ostavili inicijale (ND) narodnog heroja NOB-a, Ličanke Nade Dimić. Ustvari, to je bio današnji veliki krug zagrebačke kros-lige, a s obzirom na to da se trka održavala uvijek u vikendu prije početka lige, kolokvijalno smo je zvali „pretkolo“.

Sredinom 90-tih suradnja s tvrtkom Endi već je u potpunosti oslabila kao posljedica generalnog propadanja radničkog pokreta, kojem svjedočimo i danas, pa se 1996. pokroviteljstva trke prihvatio brend Luigi Ferrari u vlasništvu Seada Bačevine, u to vrijeme člana Atletskog društva Veteran, kluba pokretača trke. Te godine je u takvoj kratkoj formi od 8,5 km održana zadnji put, a pobijedili su Tihomir Salopek (Zrinjevac, 29:57) i Marija Paulus (Veteran, 42:13). Već sljedeće, 1997, trka je produžena do polumaratona, a prvi pobjednici su bili Robert Prešnjak (Varaždinska banka, 1:12:52) i Mila Lasić (Croatia marathon, 1:48:52). Slijede još četiri sezone pod imenom Polumaraton Luigi Ferrari, tijekom kojih su se trčale razne varijante, uglavnom po Savskom nasipu, a pobjeđivali su 1998. Ivan Konjik (Žumberak, 1:16:01); Sophie Mitchell (SFOR, 1:35:47), 1999. Lončarević Josip (Žumberak, 1:14:32); Patricija Gluščić (Žumberak, 1:33:18), 2000. Dražen Dinjar (Rudolf Perešin, 1:13:56); Dunja Kravos (Žumberak, 1:28:44) te 2001. Janez Maroević (Sinj, 1:12:53); Lidija Rajčić (Sinj, 1:33:59).

Nakon toga, nova organizacijska postava Veterana je trasu prebacila na kružnu asfaltnu stazu Jaruna (proljetna kopija Stareka), pod imenom Proljetni zagrebački polumaraton, mijenjajući imena s promjenama sponzora, sa sljedećim pobjednicima 2002. Ivica Škopac (Croatia marathon, 1:09:40); Dunja Kravos (Žumberak, 1:30:58), 2003. Janez Maroević (Sinj, 1:15:12); Ida Šurbek (Slovenija, 1:22:40), 2004. Zdravko Krišto (Žumberak, 1:14:26); Antonija Orlić (Sljeme, 1:31:29), 2005. Dražen Dinjar (Rudolf Perešin, 1:13:08); Višnja Škevin (Sljeme, 1:38:18), 2006. Sreten Ninković (SCG, 1:09:34); Ljiljana Ćulibrk (Mladost, 1:21:34), 2007. Nedeljko Ravić (Veteran, 1:16:34); Marija Vrajić (Veteran, 1:22:21), 2008. Dražen Dinjar (Rudolf Perešin, 1:11:39); Marija Vrajić (Veteran, 1:27:02).

‘Room full of mirrors’

Od 2009. godine organizaciju preuzima Atletski klub Sljeme, koji stazu ponovo vraća na prvobitno mjesto – nasip uz Savu, odakle i ime 1. Savski polumaraton. Mada, shodno povijesti, trka se mogla zvati i 28. Savska trka, jer se već tada trčalo 28. godinu za redom, ili pak 13. Savski polumaraton, jer se po 13. put trčalo 21 kilometar i sto. Savski pobjednici u sljedećem periodu 2009. Ivan Vrdoljak (AK Sljeme, 1:20:17); Antonija Orlić (AK Sljeme, 1:35:01), 2010. Goran Murić (AK Veteran, 1:13:55); Veronika Jurišić (AK Sljeme, 1:29:24), 2011. Goran Murić (AK Veteran, 1:15:38); Ingrid Nikolesić (AK Sljeme, 1:29:22), 2012. Goran Murić (AK Agram, 1:18:30); Ingrid Nikolesić (AK Sljeme, 1:29:28), 2013. Krešo Babić (AK Maksimir, 1:21:43); Marija Vrajić (AK Maksimir, 1:27:37), 2014. Renato Pomahač (AK Sljeme, 1:16:33); Veronika Jurišić (AK Sljeme, 1:25:26).

Nakon toga trka ponovo mijenja ime u Hendrix polumaraton, a prvi pobjednici bijelog Stratocastera su 2015. Nikola Špoljar (AK Sljeme, 1:19:48); Kimberly Remine (AK Sljeme, 1:28:37), 2016. Nikola Špoljar (AK Sljeme, 1:20:42); Veronika Jurišić (AK Sljeme, 1:27:59) i 2017. Goran Murić (AK Forca, 1:19:10); Petra Kontić (AK Sljeme, 1:35:08).

Dakle, na proljeće 2019. (točnije 7. travnja), trkači će 38. godinu za redom trčati Savsku trku, 23. put će to biti dužina polumaratona, a peti puta će nositi Hendrixovo ime. Tako je stvorena neraskidiva veza ljevorukog gitarističkog virtuoza i zagrebačkog trkačkog miljea. Svakog dana, ispod poznatog zelenog luka protrči na tisuće trkača kojima je ime mosta ušlo u specifični trkački žargon: do Hendrixa i nazad, 300 metara nakon ili prije Hendrixa, dva mala kruga oko Hendrixa, nađemo se ispod Hendrixa itd.

I za kraj, podatak iz biografije Jimija Hendrixa, pod imenom “Room full of mirrors”. Na prvoj stranici je slika Savskog željezničkog mosta, a ispod piše “Bridge in Croatia, Zagreb”…

Dragan Janković

Prijaviti se možete preko našeg standardnog MyLaps obrasca ovdje.

Hendrix 2020 – popis prijavljenih

Share This