Unatoč riziku od ugrožavanja reputacije, karijere, zdravlja, a ponekad čak i života, najrazličitiji oblici sportskih droga svakodnevno preplavljuju atletska borilišta. U svakodnevnim se razgovorima ljubitelja atletike sve češće može prepoznati sumnja u postojanje elitne atletike bez dopinga. I unatoč sve strožim kontrolama, lobiji su sve jači, «dizajneri» sportskih otrova sve domišljatiji, a tragovi njihovih proizvoda se sve teže otkrivaju. U posljednjoj eri zabranjenih sredstava (eri koja nažalost još uvijek traje) suvereno su vladali umjetnim putem proizvedeni hormoni kao što su EPO, IGF1 i HGH (human growth hormon – ljudski hormon rasta), koji ionako postoje u organizmu pa ih je stoga malo teže identificirati. Ljudski hormon rasta je daleko najzanimljiviji među njima jer se radi o  hormonu koji podjednako pozitivno utječe na rezultate i u sportovima izdržljivosti i u onima u kojima dominira snaga. Što je najljepše, naš ga organizam izlučuje sam prirodnim putem, doduše ne u količini dovoljnoj da preko noći postanete Bekele, ali svakako u dovoljnoj da vam pomogne realizirati potencijale vašeg «običnog» trkačkog organizma.

Zbog svega navedenog treneri, nutricionisti i ostalo pomoćno osoblje svjetske atletike smišlja, testira i primjenjuje specifične metode treninga, spavanja i prehrane (te njihove kombinacije i interakcije) kako bi lučenje hormona rasta podigli na njegovu optimalnu, maksimalnu prirodno induciranu, količinu. Naime, ovaj hormon osim rasta (kako mu samo ime govori), regulira i brojne druge bitne funkcije u organizmu, poput održavanja ravnoteže tekućine, obnove mišićnog i koštanog tkiva te regulacije metabolizma masti. U prirodnim uvjetima zdrav organizam luči HGH u 6-12 navrata dnevno s tim da se najveća količina izlučuje nakon sat vremena sna. Eto zašto Paula Radcliffe spava dva put dnevno!

No, spavanje nije jedini prirodni način stimulacije HGH. Drugi je tjelesna aktivnost, u prijevodu trening. Naime, trening (i to prvenstveno onaj intenzivni, na visokom pulsu) predstavlja jedan od temeljnih stimulansa za pojačano lučenje hormona iz hipotalamusa. Ali (jer da ne postoji «ali» dopingu bi pala cijena) da bi se ostvarilo pojačano lučenje HGH valja dobro vremenski uskladiti raspored spavanja, treninga i prehrane. Naravno da ni savršeni raspored nije ni približno «djelotvoran» kao doping-doza, ali barem nije štetan po zdravlje – dapače, istraživanja pokazuju da atletičari podvrgnuti takvom programu imaju kraći period oporavka, a time i smanjeni rizik od ozljeđivanja.

Dakle nakon što ste svom organizmu priuštili svakodnevni pravilni raspored spavanja koji mu omogućuje potpuni odmor u toku noći (većini je ljudi za to potrebno 8 sati sna) te kratki popodnevni spavanac (već nakon 15 minuta takvog sna doći će do lučenja HGH-a), vrijeme je da dodatnu injekciju rasta upucate visokointenzivnim treningom 2-3 puta tjedno popraćenim odgovarajućom vrstom hrane. Kako prehrambene upute u ovom slučaju odstupaju od uobičajenog visokougljikohidratnog prehrambenog plana za atletičare, nutricionistički timovi elitnih sportaša koji su prihvatili ovu metodu ne prakticiraju ju neprekidno. Naime, u sezoni natjecanja dugoprugaš si ne može priuštiti odstupanje od standardnog punjenja ugljikohidratima pa u tom periodu nemojte ni razmišljati o eksperimentiranju.

Ipak elitni trkači u baznom periodu treninga (koji je upravo pred nama) sve češće u svoje tjedne menije ubacuju po 2 do 3 dana prilagođena pojačanom lučenju HGH. Najčešće se radi o danima kada atletičar na programu ima jaki trening (dionice, fartlek, tempo ili barem 5-10 ubrzanja na kraju treninga na umjerenom tempu) – istraživanja pokazuju da idealan poticaj za lučenje HGH predstavlja trening koji uključuje sveukupno 10 minuta trčanja u visokom intenzitetu (iznad aerobnog praga). Pri tom je bitno da trkač barem 60 minuta prije početka treninga ne konzumira hranu koja sadrži masnoću te da neposredno prije i u toku treninga popije mnogo vode. U ovom je slučaju važno da se radi o čistoj vodi (150ml svakih 15-20 minuta), a ne o izotonicima iako su oni uobičajeno i preporučljivo rješenje.

I konačno, neposredno nakon treninga valja konzumirati 25g proteina. Da, dobro ste pročitali, ne ugljikohidrata već proteina! Pokazalo se da konzumacija ugljikohidrata (i to pogotovo onih s visokim glikemijskim indeksom – upravo onih koje uobičajeno preporučujemo neposredno po završetku treninga) blokira lučenje HGH potaknuto treningom. To ne znači da će profesionalni atletičari sad prestati jesti ugljikohidrate i piti izotonike nakon treninga, već samo da se uvođenjem ovakvog režima 2 puta tjedno (naglašavam, ne u periodu natjecanja) može pozitivno utjecati na količinu HGH u organizmu. Richard Godfrey, stručni suradnik renomiranih stručnih časopisa poput «Journal of Clinical Endocrinology and Metabolism» i «Medicine and Science in Sports and Exercise», preporuča sljedeće obroke neposredno nakon treninga:

  • 2 kuhana jaja i 50g šunke
  • sendvič od puretine (s integralnim kruhom)
  • salatu s tunjevinom
  •  proteinski shake

Veronika Jurišić