Nadam se da se stari vrckavi Arhimed neće ljutiti što sam mu popalio izreku za naslov, ali nekako je prigodno legao u temu. Naslov, ne Arhimed.

Kao i svako ljeto, i ovo selimo s nasipa u Maksimir da se malo sakrijemo od pržione. Nekima Maksimir legne iz prve, nekima iz druge a mnogima nikad. Zašto, pitate se… pa zato što je u Maksimiru ipak teže trčati nego na ravnom nasipu, naročito ako se uputite malo zahtjevnijim stazama koje vode rubom šume. No, autor ovog teksta emotivno je vezan uz Maksimir i, iskreno, ne pada mi na pamet nijedno mjesto u kojem mi je ljepše trčati nego taj park… osim eventualno Durmitor ali do tamo mi je nezgodno ići tri puta tjedno na trening.

Još jedan razlog zašto mnogi izbjegavaju Maksimir je činjenica da ne znaju kuda trčati – većina trkača kada trči s grupom klumi kofer i uopće ne prati kud se kreće… ili prati pa ne zapamti, rezultat je isti – bezglavo bauljanje šumom ljude obeshrabruje.

E, zato vam mi donosimo pregled 4 najtrčanije maksimirske staze – ligu, četvorku, peticu i sedmicu koje su odavno poznate zagrebačkim trkačima (posebno orijentacistima) i šteta je da ih ne znate.

LIGA – 2,15 km

Najkraći maksimirski krug po kojem se trči kros liga i koji su više manje svi upoznali na nekom od treninga. Kreće se pored prvog jezera, mostom koji odvaja prvo i drugo jezero, na kapelicu, povratak na vidikovac, pa od trećeg jezera do mogile i onda lijevo prema nadstrešnici. Ovaj krug je jako zgodan za kombinirati ako ste već odradili duži trening i fali vam koji kilometar. Za sve ostale treninge ipak preporučamo neku od sljedećih staza koje vas vode dublje u šumu…

ČETVORKA

Koja je zapravo skraćena petica i koristi se kad

  • morate napraviti trening kilometar kraće nego što bi napravili peticom
  • dan prije je bio armagedon od vremena i gornji dio staze je neprohodan
  • dosta vam je treninga i hoćete se što prije vratiti.

Koji god razlog bio, četvorka će vas nakon kapelice odvesti popularnom Trim stazom do velikog raskršća na gornjem dijelu Maksimira gdje skrećete polulijevo i nakon pedesetak metara oštro zakrećete lijevo tj. počinjete povratak prema startu. Nakon kilometra dolazite do Vidikovca, spuštate se desno preko mostića prema trećem jezeru i lijevo pored bine do početka.

PETICA

Apsolutno najtrčanija staza u Maksimiru jer ju je lako zapamtiti a zbog iznosa kilometraže lijepo se uklapa u treninge dužine. Ista staza kao četvorka samo što u trenutku kad dolazite do spomenutog raskršća na vrhu parka ne skrećete polulijevo nego nastavljate ravno na spuštanje prema izlazu na Svetošimunsku. Taman prije njega skrećete lijevo na single trail u šumu s kojim nakon stotinjak metara izlazite na jednu od glavnih staza i skrećete lijevo (desno je opet izlaz na cestu). Čeka vas spuštanje, kratki ali slatki uspon i začas dolazite na glavni put s kojeg skrećete desno na put prema vidikovcu (isto mjesto gdje na četvorki radite ona oštar zavoj na vrhu, samo što dolazite iz drugog smjera).

SEDMICA

Eh. Ova staza je kao Sushi. Ili uživate u njoj ili vam se gadi svaka pomisao na nju. Ja spadam u prvu skupinu i slobodno mogu reći da mi je ovo najdraža staza za trčanje koja postoji. Na njoj uživate, umorite se, izbalansiran je omjer uspona i spuštanja, single traila i šljunka, a o krajoliku pored kojeg prolazite suvišno je trošiti riječi… jednom riječju, savršenstvo.

Da bi krenuli sedmicom potrebno je na pola Trim staze skrenuti desno prema jezerima i prije dolaska do njih skrenuti lijevo uz puteljak koji vodi uz peto jezero do njegovog kraja. Kada zaobiđete jezero i vratite se istom takvom stazicom s druge strane do brane koja odvaja četvrto i peto jezero, potrebno je napraviti mali aneks “klasičnoj” sedmici jer će vam u protivnom kilometraža na kraju biti nekih 500tinjak metara kraća. Dakle, kad zaobiđete najveće, peto, maksimirsko jezero, skrenite desno kao da se vraćate prema Trim stazi i na pola brane skrenite lijevo dolje po stepenicama na četvrto jezero i napravite oko njega (desni) krug. Tu slobodno malo zastanite i osmotrite krajolik koji kao da je precrtan iz neke bajke… i to one lijepe, ne sa čudovištima, jabukama i štatijaznam kakvih gadarijama. Kada prođete kroz Brezovu kolibu (bez brige, znat ćete kad dođete do nje) skrenite desno malim puteljkom i tu ulazite u šumu iz koje do Mogile ne izlazite. Detaljni opis gdje i kada skrenuti potrajao bi puno predugo za ovaj članak pa vam prepuštam da pratite ucrtani put na priloženoj karti i sistemom pogodaka i pogrešaka pogodite stazu… za koju postoji velika vjerojatnost da će vam postati najdraža.

I za kraj dvije stvari – trčanje u Maksimiru je prekrasno bez obzira na godišnja doba, vremenske (ne)prilike i temperature. Neki od meni najdražih treninga bili su upravo tamo po pljusku tako jakom da sam očekivao Nou da prođe negdje pored mene. Ali taj miris šume i pogled na jezera, Švicarsku kuću, Vidikovac… ma ko to more platit?

Nitko, jer je besplatno.

I druga, hvala ekipi iz OK Vihor što su nam ustupili kartu za ucrtavanje ovih prekrasnih staza.

Pusabok,

Simke

P.S. sad kad čitam tekst koji sam napisao stvarno zvučim ko da sam bio na kombinaciji ekstazija i trave dok sam ga pisao ali nisam, očiju mi…