Rezultati utrke Sljeme Trail 2020.

Na medvednici se nekada i kopalo

Već dobro znate da svaku našu trku prati neka priča pa su tako ove godine lajtmotiv Sljeme Traila rudnici kojih na trailu prolazimo pored dva – rudnika Zrinski i Francuskih rudnika.

Rudnik Zrinski, koji se nalazi nadomak planinarskog doma Grafičar na kojem ćete startati na ovom trailu, pristupačan je i njime se možete prošetati u društvu vodiča koji će vam objasniti zanimljivosti vezane uz njega, a možda najvažnija je ta da se koristio za vađenje galenita iz kojeg se onda ekstrahiralo srebro. Iako ekonomski ne baš isplativo jer se u moderno vrijeme galenit koristi isključivo za dobivanje olova (kemijska formula PbS), galenit je u 16. stoljeću izgledao kao povoljni način dobivanja toliko vrijednog srebra.

Za razliku od ovih, na donjoj stanici sljemenske trosedežnice nalaze se i Francuski rudnici koji su nastali u 18. stoljeću iz istog razloga kao i rudnici Zrinski – zbog galenita. Ovi rudnici nisu pogodni za turističke obilaske jer nisu uređeni niti osigurani pa možda nije loša ideja diviti im se s vanjske strane.

A time dolazimo i do glavnog motiva s naše medalje i majice za ovu godinu – ako sami ne porepoznajete o kojem proleteru se radi, možda ste premladi – u tom slučaju konzultirajte svoje roditelje i/ili bake i djedove da vam pomognu u raspoznavanju te nadaleko poznate osobe u bivšoj Jugi.

P.S. Unatoč narodnom vjerovanju, na slici zapravo uopće nije rudar, ali mi se bavimo legendama, ne činjenicama 🙂

START: Nedjelja, 25.10. u 10:00, Planinarski dom Grafičar na Medvednici

DUŽINE:

  • Plava staza 5-10km, potpuno označena staza
  • Zelena staza 15-20km, potpuno označena staza
  • Crvena staza 25-30km, jedan dio staze cca 5-10km, neće biti označen, natjecatelji će dobiti kartu i dvije kontrolne točke (trekking varijanta)

PRIJAVE:

Online do ponedjeljka 19.10. ili do popunjenja limita od 300 učesnika.

STARTNI PAKET:

  • Startni broj
  • Majica
  • Finišerska medalja
  • Silikonska čaša
  • Borotalco Active dezodorans
  • Hidra energetsko piće

STARTNINA:

  • STARTNINA za uplate do 30.09. = 150kn (sve tri discipline)
  • STARTNINA za uplate od 01.10. do 19.10. = 180kn (sve tri discipline)

STARTNINA za prijave i uplate na dan trke  = 150kn (bez startnog paketa, ali s medaljom)

Povrat uplaćene startnine moguć je do 1.10.2020.

Promjene u startninama moguće su do 15.10. slanjem maila sa željenim promjenama. Nakon tog datuma promjene će biti moguće jedino na dan preuzimanja startnih paketa po cijeni od 30 kn po prijavi (bez mogućnosti promjene veličine majice).

NAGRADE:

  • Pehari za troje prvoplasiranih u sve tri trke (M/Ž)
  • Poklon paketi Rio Mare
  • Finišerske medalje za sve koji završe bilo koju trku.

OKREPNE STANICE:

  • Činovnička livada (sve staze)
  • Hunjka (zelena i crvena staza)
  • Cilj (sve staze)

SATNICA UTRKE

Petak, 23. listopad 2020.
16:00–20:00h: podjela brojeva i startnih paketa u prostorijama AK Sljeme.

Nedjelja, 25. listopad 2020.
7:00-9:30h: podjela brojeva i startnih paketa u startno ciljnom prostoru
09.50h: brifing
10:00h: start trka zelena i plava staza
10:15h: start trke crvena staza
12:00h: proglašenje trke plava staza
14:00h: proglašenje trke zelena staza
16:00h: proglašenje trke crvena staza

OPREMA (nije obavezna obzirom da je trka nadomak urbane sredine, ali je preporučljiva):

  • zviždaljka
  • ruksak ili pojas oko struka
  • bočicu ili mjeh (s minimalno 0,5L tekućine na startu)
  • hrana (gel, energetska pločica …)
  • prva pomoć (min: 1 elastični zavoj, 1 prvi zavoj, 2 komprese, flasteri različitih veličina)
  • mobitel (s memoriranim brojem organizatora 091-5032734)
  • astro folija

 

OZNAKE NA STAZI:

Utrka prolazi planinarskim stazama, puteljcima i makadamima, koji su označeni klasičnim planinarskim markacijama (crvenobijele točke/crte). Bez obzira na planinarske oznake, staza će dodatno biti označena crvenim zastavicama, trakama i strelicama. Na mjestima gdje

nema odvajanja puteva ni skretanja, razmak između zastavica može biti maksimalno 100m.

VREMENSKI LIMITI:

Vremenski limit za sve trke: 6 sati (do 16:00). Vrijeme za završetak utrke je ograničeno. Da bi natjecatelj bio uvršten u službeni poredak, utrku mora završiti unutar određenog vremenskog limita. Isto tako, po završetku limita trke maknut će se i oznake na stazi.

Vremenski limit za okrepe: Hunjka 15:00; Runolist 15:30. Nakon tih limita stanice se zatvaraju i neće ih biti na predviđenim mjestima.

Naša zagrebačka gora prepuna je objekata o kojima znate malo ili ništa, a ovogodišnji Sljeme Trail obići će veliki broj njih. Prije nego vam damo staze na uvid, bacite pogled na kartu i informirajte se čega svega ima na našem lijepo brdu (klik na veću sliku).

 

  1. Planinarski dom Grafičar nalazi se na Rudarskom sedlu ispod Malog Sljemena, na proplanku okruženom šumom na sijecištu svih glavnih planinarskih staza na zapadnom dijelu Medvednice. Nadomak doma (oko 200 m) je Rudnik Zrinski i kapelice sv. Jakova (oko 150 m od Sljemenske ceste). Sagrađen je od drva i kamena u alpskom stilu i danas je jedan od najljepših planinarskih domova u Hrvatskoj.

  2. Rudnik Zrinski – Kralj Matija Korvindodijelio je 1463. godine grofu Petru Zrinskom kraljevsku rudarsku povlasticu koja njemu i njegovu potomstvu omogućava da na svim svojim posjedima otvore rudnike zlata, srebra i drugih kovina. Ta povlastica omogućila je Zrinskima rudarenje na Medvednici, na području Rudarskog vrta. Rudnik Zrinski još se ponegdje naziva i Rudarski vrt. Nikola, potomak Petra Zrinskog, potpisao je stoljeće kasnije, 1527. godine, ugovor sa Zagrepčanima kojim im daje pravo na rudarenje. Radom mnogih nama nepoznatih rudara tako je nastalo oko 150 metara hodnika. Zrinski rudnik, smješten je nedaleko (200 m jugozapadno) od planinarskog doma Grafičar i nalazi se na 830 m nadmorske visine.

  3. Planinarski dom Risnjak nalazi se na nadmorskoj visini od 724 m na šumskom proplanku na području Medvednice zvanom Pongračevo. U blizini doma se nalazi Pongračeva lugarnica, a oko doma je veliki prostor s drvenim klupama za odmor i s prekrasnim pogledom na Zagreb.

  4. Planinarsko sklonište Grajfova kopanja nalazi se na planinarskoj stazi 8. Grajfova kopanja je jedan strmi usjek.

  5. Planinarsko sklonište Bistransko sedlo nalazi se na istoimenom vrhu blizini Planinarskog doma Grafičar i Rudnika Zrinski. Ispred skloništa je prostrana livada, a kod skloništa je ujedno i sjecište staza 8 (koja ide prema livadi Ponikve), staze 46 koja ide u Zagorje prema naselju Gornja Bistra i staze 41 koja ide do Lugarnice Oštrice.

  6. Francuski rudnici ostatak su rudarskog pothvata koji je započeo francuski grof Henri Carion. Henri Carion je 1872. godine kupio dvorac grofova Oršića u Gornjoj Bistri gdje se nastanio te počeo tragati za galenitom na Medvednici radi dobivanja srebra. Mnogo je novaca uložio u istraživačke radove na iskapanju rude, na izgradnju prilaznog puta od Gornje Bistre do radilišta te na podizanje rudarske kolonije. U dvorcu u Bistri pronađeni su ostaci talionice u kojoj se ruda prerađivala. No, u rudnicima je bila premala količina srebra te je cijeli pothvat propao. Carion je umro 1891. godine te je pokopan u Bistranskoj Poljanici. Njegova obitelj živjela je u dvorcu do Drugog svjetskog rata, a rudnici su nakon njih pali u zaborav. S vremenom je rudnik propadao, zidovi su se urušili, a 1954. god. rudnik je ponovno otkrio Vladimir Horvat (vidi Horvatove stube) s prijateljima. Kompleks Francuskih rudnika sastoji se od četiri rudnika. Navodno postoji i peti, ali ne može ga se više pronaći. Rudnike povezuje kružna planinarska staza 45 koja je označena posebnim svijetloplavim markacijama, ali je posve zapuštena i teško prohodna.

  7. Lugarnica Oštrica nalazi se na proplanku Oštrica (zagorska strana Medvednice) na nadmorskoj visini od 715 m u blizini lokaliteta Francuski rudnici. To je otprilike na pola puta od Činovničke livade do Gornje Bistre i na tom putu je najugodnije odmorište s pitkom vodom i skloništem. Lugarnica Oštrica i popratni objekti u dvorištu su vlasništvo “Šumarije Zagreb”. Nekada je tu bilo planinarsko sklonište, ali danas se, na žalost, ne nudi turističko-ugostiteljska ponuda. Na stazi ispod Lugarnice nalazi se uređen izvor pitke vode, a u dvorištu drvarnica i štalica sa slamom za prihranu divljači. Prije svog odlaska u Pariz 1954. godine, a protestirajući protiv tadašnjeg režima koji ga je zabranjivao, u ovu lugarnicu povukao se hrvatski dramski pisac, pjesnik nadrealist, Radovan Ivšić. Tu je u osami jedno vrijeme živio i stvarao.

  8. Markov travnik je prostrani šumski proplanak sjeverno od vrha Sljeme uz planinarsku stazu 41, nastao na spoju potoka što čine Istočnu Bistru. Nekada je tu bilo okretište šumske željeznice što je po Štreki vozila ispod Srneca kroz šume Pronjka i Rakove Noge. Također, tu su nekada “vuglenari” imali vuglenicu i od drveta bukove šume proizvodili drveni ugljen. No nekada je to možda i bio travnati proplanak (travnik) jer i danas se mogu uočiti rubovi ovog ravnog travnatog područja u odnosu na šumu. Preko njega ide potok s mnoštvo manjih kanalića. Danas je to napušteni i zarasli proplanak s mnoštvom nešto mlađeg drveća i vrlo brzo će, ako se ponovo ne uredi, prerasti u pravu šumu. Na ovom proplanku nekada je bilo izgrađeno sklonište, ali od njega je sada tamo ostala samo ruševina.

  9. Horvatove stube su bez sumnje najljepši izletnički objekt na Medvednici izrađen ljudskom rukom. Horvat je također uredio za posjet špilju Medvednicu, otkrio još jednu novu pećinu i nekoliko ponora, a na obali potočića u gustoj šumskoj hladovini, ispod 500 stuba, uredio lijepo izletište s terasama, klupama za izletnike i jednom nadstrešnicom za slučaj nevremena te ga nazvao Srnec. Na početku stuba nalazi se “Patuljkova špiljica”, pukotina u stijeni u koju bi se mogao uvući manji čovjek. Iza pedesete stube je vidikovac s prekrasnim pogledom. Malo kasnije stubama silazi se do kamena nazvanog Moj naklon, a odmah iza sljedećeg zavoja je 15-ak metara dubok Tisin ponor. Dvadesetak stuba iza je još jedan ponor, a ispod 400-te stube put prolazi kroz dio špiljice Medvednica. Špiljica je dugačka oko 25 metara, ali put prolazi tek nekoliko metara kroz nju. Visinska razlika između prve i posljednje Horvatove stube je 117 metara, a vodoravna udaljenost iznosi oko 300 metara. Ovdje se nalazi spomen ploča graditelju stuba: Vladimiru Horvatu. Ovo je područje osobito zanimljivo zbog raznolikih kraških oblika u vapnenačkom terenu. Osim spilja i jama, tu ima voda ponornica, stijena, ponikava i škrapa tako da posjetitelj može sebi dočarati raznolikost i zanimljivost kraške prirode. Ovdje izletnika očekuje raznolika šuma u kojoj pravladavaju stabla tisekoja nije toliko zastupljena u drugim dijelovima Medvednice.

  10. Planinarsko sklonište Kod križa nalazi se na zagorskoj strani Medvednice uz planinarsku stazu 39 (ima još naziv i “Zagrebačka staza“) koja ide iz Stubičkih Toplica na zapad prema vrhu Medvednice. Sklonište Kod križa je račvanje putova gdje staza 39 nastavlja preko proplanka Srneca prema Činovničkoj livadi i TV tornju, a drugi odvojak, planinarska staza 40, ide prema Planinarskom domu “Hunjka”. Odmah uz izgrađeno sklonište nalazi se kapelščica s križem (raspelom) po kojemu je lokalitet i dobio ime. Pored je i prostor na kojemu se (čini se puno češće nego kod drugih sklonšta) loži vatra i pravi ražanj.

  11. Hunjka (877 m) je važan prijevoj na hrptu Medvednice preko kojeg prelazi cesta iz Zagreba za Stubičke Toplice. Uz nju je nova planinarska kuća “Mala Hunjka”, izgrađena na temeljima stare Rauchove lugarnice i veliki Dom obrtnika (Zvonimirov Dom, nekadašnji hotel “Janica”). Hunjka je poznata i kao prekrasna livada s lijepim vidicima na Zagorje i slovenske planine. Naziv Hunjka potječe od riječi humka, što označava razmeđu između nekadašnjih Kaptolskih, Rauchovih i Kulmerovih šumskih vlastelinstava.

  12. Planinarsko sklonište Danjka nalazi se između Planinarskog doma Hunjka (Mala Hunjka) i Planinarskog doma “Ivan Pačkovski” (Puntijarka). Ako se krene planinarskom stazom 22 od Hunjke dolje u smjeru grada prema Markuševcu ili Tunelu, do prostranog šumskog proplanka na kojem se nalazi uređeno planinarsko skloništa nazvano “Danjka”, dolazi se za svega nekoliko minuta hoda. Isto tako, do Danjke se dolazi od Puntijarke stazom 21. Nadstrešnica se nalazi uz rub proplanka, a oko nje ima popratnih klupa pa čak i uređeno mjesto za vatru. Odmah pored nadstrešnice koja je na rubu proplanka uz šumu, započinje planinarska staza 71 koja vodi kroz Kaptolsku šumu do planinarske staze 69.

  13. Planinarski dom Ivan Pačkovski (poznatiji pod nazivom Puntijarka) nalazi se na 957 m nadmorske visine i smješten je ispod vrha Puntijarka, pored prostrane čistine. Gradnja zgrade započela je 1949. godine s namjerom da se sagradi zdravstveni objekt – studentsko oporavilište. Od izgradnje zdravstvenog objekta na toj lokaciji se ubrzo odustalo, a započetu izgradnju objekta je preuzelo i dovršilo za planinarske potrebe Planinarsko društvo Zagreb 1954. godine, te dom nazvalo po svom predsjedniku i inicijatoru gradnje Ivanu Pačkovskom. Danas dom održava PD Zagreb-Matica. Dom Puntijarka je najveći planinarski dom na Medvednici te je otvoren sve dane u tjednu. Dom raspolaže s 35 kreveta u 14 soba, te 3 dvorane – blagovaonice koje zajedno mogu primiti oko 200 gostiju. Dom ima električnu struju, vodu, centralno grijanje i telefon. Ispred i oko doma su terase sa stolovima i klupama gdje se može smjestiti preko 300 izletnika.

  14. Iz pukotine u 12 m visokoj stijeni zelenog škriljevca (po kojemu je Medvednica poznata) izvire pitka voda potoka Bliznec koja teče do naselja Bliznec podno Medvednice, a ta stijena naziva se Šumarev grob. Ova stijena se nekoć jako svidjela upravitelju zagrebačke šumarije, ing. Albinu Leusteku, koji je tu zaželio imati posljednje počivalište, te od njega samoga i potječe naziv Šumarev grob. Naziv se udomaćio među planinarima, a kasnije ušao i u mape Medvednice. Albin Leustek sahranjen je ipak u obiteljskoj grobnici na groblju u Šestinama, ali je naziv stijene ostao u spomen na njega.

  15. Planinarski dom Runolist sagradilo je 1936. godine Planinarsko društvo “Runolist” prema projektu arhitekta Vladimira Streka. Dvokatni objekt planinarskog doma skladno je uklopljen u ambijent šume, prilagođen konfiguraciji terena s očuvanim panoramskim vizurama. Zbog izrazitih arhitektonskih karakteristika koje proizlaze iz tradicionalnih i modernih konstruktivno‐oblikovnih načela ovaj planinarski dom je vrijedno ostvarenje hrvatske moderne arhitekture te je službeno zaštićen kao kulturno dobro (Z-2388). Do doma se dolazi planinarskom stazom 16, a dom se nalazi na 836 m nadmorske visine. Relativno je blizu glavne Sljemenske ceste i do njega je također uređen makadamski put pa se može doći i autom. U blizini doma (udaljeno oko 10 minuta hoda), ispod stijene zvane Šumarev grob, nalazi se izvor u stijeni odakle ima još desetak minuta strmijeg uspona do Planinarskog doma “Puntijarka”. Ovaj planinarski dom je i Školski objekt Saveza gorskih vodiča Hrvatske (SGVHR) i Planinarskog saveza Zagreba koji objektom i upravlja. Kuriozitet ovog doma je to da ima bežičnu mrežu (WiFi) koja se besplatno nudi korisnicima doma.

  16. Početkom XX. stoljeća u Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji bio je samo jedan liječnik na gotovo 7.000 stanovnika. Zbog toga, kao i zbog loših uvjeta življenja te slabog higijenskog standarda, smrtnost od tuberkuloze (sušice) bila je vrlo visoka. Lječilište Brestovac bio je prvi korak u organiziranoj borbi protiv tuberkuloze. U gradnji je sudjelovao cijeli grad: zemlju na Medvednici darovao je šestinski vlastelin Miroslav Kulmer, a novac je prikupljan na priredbama i lutrijom, te prodajom slika koje su darovali Bukovac, Iveković, Crnčić i Medović. Okružna blagajna za osiguranje radnika u Zagrebu bila je organizator, a gradnju je vodio arhitektonski ured Benedik i Baranyai. Prvih 40 bolesnika primljeno je u Brestovac 22. svibnja 1909. godine. Kako je potreba bila velika jer se lječilište pokazalo djelotvornim, broj ležaja stalno je rastao, a sanatorij se širio. Zahvaljujući Brestovcu uspješno se smanjivala stopa smrtnosti od tuberkuloze u Zagrebu.
    Nekada je sanatorij, odnosno cijeli kompleks, bio veliko i lijepo lječilište (nešto tipa “zagrebačke klinike Schwarzwald”). Bilo je to prvo specijalizirano lječilište za plućne bolesti u ovom dijelu Europe. U njemu je postojala knjižnica, kino-dvorana, ali i gospodarski objekti poput mljekare, pekarnice ili farme svinja. Izgradnju sanatorija inicirao je liječnik, književnik, novinar i urednik lista “Obzor”, te dobrotvor Milivoj Dežman (1873-1940). Motiv za inicijaciju gradnje sanatorija bila je ljubav prema zagrebačkoj ljepotici i glumici Ljerki pl. Šram (1874–1913) koja je bolovala od tuberkuloze i umrla Dežmanu na rukama u tom sanatoriju. Ovaj odnos između Šramove i Dežmana neki su povijesničari usporedili s Dumasovim djelom Dama s kamelijama (oni koji su čitali mogu pretpostaviti o čemu se radi). Zbog promjena u zdravstvenom sustavu te zbog novih medicinskih metoda liječenja tuberkuloze sanatorij je zatvoren 1968. godine i od tada je napušten i propada.
    U nekoliko navrata govorilo se sanaciji starog sanatorija na Medvednici no ništa značajnije nije napravljeno u cilju stvarne revitalizacije. Spominjalo se pretvaranje starog sanatorija u dom za umirovljenike. Čak su prije poduzimane i određene manje akcije, kao npr. u kolovozu 1981. god. na Brestovac je doputovalo 70 članova Omladinske radne brigade “Bratstvo in enotnost” iz Murske Sobote i Paraćina koji su cijelo ljeto proveli čisteći prostor od korova i rušeći oronule barake. Na kraju je ipak u Gradskom uredu za zdravstvo, rad, socijalnu zaštitu i branitelje, koji je zadužen za slučaj Brestovac, odlučeno da se taj prostor neće obnavljati. Zemljište na Medvednici gdje je Brestovac pripada Specijalnoj bolnici za kronične bolesti u Rockfellerovoj, koja je u vlasništvu Grada. Danas je kompleks posve zapušten i oronuo do te razine da nikakvo renoviranje osim rušenja ne dolazi u obzir. Zbog brojnih ruševnih objekata i njihovog izgleda na ratnu zonu, ovaj lokalitet koristi se često za paintball “ratovanja” o čemu svjedoče brojne mrlje po zidovima i okolici.

  17. Planinarska kuća Kulmerica dobila je naziv po gori na kojoj se nalazi (689 m), a ona pak svoj naziv duguje svojemu bivšem vlasniku, grofu Kulmeru. Godine 1921. vlastelin grof Milan Kulmer prodao je šumu Kulmericu udruženim poljoprivrednicima iz Donje Stubice i okolice. Planinarska kuća je u posjedu Planinarskog društva “Runolist” iz Oroslavlja. Nalazi se uz planinarsku stazu 38 (Sljemenski put). Odmah pored kuće nalazi se i odvojak na planinarsku stazu 37 koja ide prema uzvisni Rakova noga odnosno Fakultetskom dobru. Ispod Kulmerice nalazi se izvor pitke vode, a voda je dovedena i do same planinarske kuće (metalni umivaonik).

  18. Do Planinarskog doma Gorščica se dolazi sa zapada od Hunjke (stazom 23) ili s istoka od Planinarskog doma “Lipa-Rog” (staza 1), zatim se može doći sa zagrebačke strane iz naselja Bidrovec i Vidovca (staze 24 i 25/25A) ili sa zagorske strane iz naselja Slani potok (staze 34 ili 35). Do Gorščice se može doći i osobnim automobilom – treba pratiti smjerove od Dubrave prema Gradu mladih (Pionirski grad) i smjer Vidovec. Put po Medvednici do Gorščice nije asfaltiran nego je šumski makadam, a duljina puta tom šumskom cestom iznosi oko 8 km. Pored Gorščice se nalazi veći proplanak prikladan za igru djece i razonodu, a na njemu je i slamnata kućica napravljena u obliku plasta sijena. Tu često ima dosta posjetitelja i može se dobro i vrlo jefino prezalogajiti, a i za ružnijeg vremena tu se često mogu zateći šumari i lugari pa možda s njima baciti i pokoja bela. Do naselja Bidrovec i Vidovec može se doći s terminala Dubrava autobusnim linijama 205 i 208, a od autobusnih stanica do Gorščice treba oko 2 sata hoda.

  19. Činovnička livada (960 m) ime je dobila po Činovničkom domu, današnjem Domu “Željezničar” koji je bio sagrađen 1928. godine kao dom činovnika grada Zagreba i koji se nalazi ispod livade, na raskrižju Sljemenske ceste. Ispod livade, kod ugostiteljskog objekta Stara lugarnica, gdje se nekad nalazio stari Tomislavov dom (koji je izgorio 1934. godine), nalazi se izvor. Preko livade vodi skijaška staza Bijeli spust, te zimi ovdje ima mnogo ljubitelja zimskih sportova (posebice sanjkaša). Ovo je glavno križanje planinarskih staza što idu po bilu Medvednice ili se spuštaju na zagrebačku i zagorsku stranu.

  20. Grofica je mali ugostiteljski objekt odmah pokraj Doma Željezničar blizu Sljemena i staze za Činovničku livadu. Najprije je to bio samo mali restoran, ali kasnije je pretvoren u pansion koji pored hrane i pića nudi i noćenje s 3 sobe.

  21. Planinarsko sklonište Plazur nalazi se na planinarskoj stazi 50 koja ide do Planinarskog doma Grafičar. Nalazi se negdje između Planinarskog doma “Risnjak”, Planinarskog doma “Grafičar”, Kraljičinog zdenca i Medvedgrada.

Plava staza (ca. 10 km) i Zelena staza (ca. 20 km).
(klik za veću sliku)

Crvena staza (ca. 30 km)
(klik za veću sliku)

Crvena staza zapravo je trekking dio Sljeme Traila u kojem vam je zadatak pokupiti ove tri zadane točke nakon što dođete na Hunjku. Nakon što ih sve perforirate, vraćate se vašim proizvoljnim putem natrag na Hunjku i nastavljate put cilja zelenom stazom.

Kao i uvijek, u startnom paketu čekaju vas memorabilije specijarno dizajnirane za zadržavanje vaše uspomene na ovaj prekrasan šumski doživljaj.

Kao prvo, tu je divna pamučna majica koju se nećete sramiti nositi niti kod punice na ručak.

Zatim je tu i medalja s istim likom i djelom legendarnog Arifa.

I silikonsku čašu ubacujemo u vrećicu:

Last, but not least, u paketu vas čekaju i pokloni naših partnera:

A uz doplatu od 80 kuna prilikom prijave imate priliku kući (i na stazu) odnijeti ovaj naš legendarni trkači ruksak / prsluk s mijehom: