Na utrci Tour de France svi znamo koja je moć grupe – biciklisti koji se voze zajedno gotovo su uvijek brži od onih koji utrku odrađuju sami.

No, što je s trčanjem?

Iako su pri trčanju brzine puno manje, odrađivanje treninga kao dio grupe defiitivno nosi sa sobom velik broj prednosti – od lakšeg držanja tempa sve do fizičke i psihičke sigurnosti koje pruža grupa…. ali ne bilo kakva.

Istraživanja koje je proveo Brian Hanley na ponašanju trkača koji su sudjelovali na maratonima između 2007. i 2014., pokazala su kakva su trkačka ‘grupiranja’ donijela trkačima prednosti a koja su se pokazala lošim za njihov konačni rezultat.

Najboljima su se pokazale grupe koje su ostajale kompaktne kroz cijelu utrku, i to ne nužno sastavljene od kolega iz istog kluba već vrlo često od suparnika koji drže sličan tempo. To najbolje možete vidjeti na velikim maratonima gdje su trkači skupljeni u grozdove puno češći prizor nego soleri koji se ne drže nikakve grupe.

Nešto malo manje kvalitetnima pokazale su se tzv. nomadske grupe, tj. grupe koje se često reformiraju ovisno o fazama utrke. Tako ćete, recimo, startati u jednoj grupi, vremenom shvatiti da vam je tempo prespor i odlučiti uhvatiti grupu ispred – što se opet pokazalo boljim nego ‘visiti’ negdje na stazi između grupa. Osim toga, ako ispadnete iz neke grupe koja vam je prebrza, može doći do znatnog pada motivacije pa je bolje pričekati grupu koja vas stiže i s njima nastaviti utrku.

Najgora varijanta od svih (čak i od one da trčite potpuno sami) je odluka da se priključite grupi koja vam je prebrza i na pola staze potpuno kolabirate. Ovo je nažalost čest slučaj na utrkama jer treba puno treninga i discipline da se kontrolira tempo u startu kada svi puni snage euforično kreću u utrku. Ciljeve treba postavljati realno i biti svjestan svojih mogućnosti jer se u utrku gotovo nemoguće vratiti ako smo već na pola staze na rubu infarkta i nesvjestice.

Da zaključimo – trčanje u grupi je generalno gledano super stvar pa preporučamo da pronađete grupu koja vam odgovara, ubacite se i uživate u kvalitetnim treninzima. Svi sudionici trebali bi se izmijenjivati na ulozi pacemakera i na taj način pridonijeti grupi kao ravnopravni kolege a ne suparnici.

I tako sve do posljednjih nekoliko kilometara… onda svatko ubacuje u svoju brzinu, pa ko prije do ciljne linije 🙂

Share This