Nakon prošlogodišnjeg prvog istrčanog polumaratona u mom Zagrebu, jednogodišnju prilično temeljitu pripremu, odlučio sam okruniti svojim prvim maratonom. I to ne bilo kojim, već jednim od pet najprestižnijih, Bank of America Chicago Marathon 2012.

Na put sa suprugom i starijom kćerkom uputio sam se u utorak 25.09. letom preko Pariza i to 12 dana prije utrke poštujući savjete iskusnih da na utrku ukoliko mijenjate vremenske zone otputujete toliko dana ranije koliko zona mijenjate. Nakon trodnevog posjeta New Yorku, uživanja u šetnjama po Manhattanu, posebno Broadwayu u petak  28.09. odletjeli smo u Chicago gdje smo stigli dovoljno rano da bez većeg napora upoznamo grad, njegove znamenitosti ,kao i da bismo se družili s rodbinom rođenih Amera 2., 3. i 4. generacije. Smjestili smo se u sjevernom dijelu grada uz Lincoln Park i Michigansko jezero, relativno blizu samom centru i stazi maratona. Pet dana prije utrke 02.10. našoj maloj ekspediciji priključio se i moj zaposlenik i svestrani sportaš Bruno kojem je ovo također bio prvi maraton.

Chicago nas je osvojio svojom ljepotom, posebno atraktivnom arhitekturom brojnih nebodera te prekrasnim parkovima i avenijama. Kako smo živjeli u rezidencijalnom dijelu grada sigurnost dnevnih i noćnih šetnji nije bila upitna. Budući da sam pazio što jedem nismo se hranili u restaurantima brze prehrane tako da imamo samo riječi pohvale za sve što smo uspjeli tih dana konzumirati. Ujedno je „windy city“ u potpunosti opravdao svoj epitet jer doslovno nije bilo trenutka bez vjetra.

Posebna vrijednost grada su njegovi stanovnici. Svi vas gledaju u oči i s osmjehom, a spontanost i gostoljubivost su vidljivi na svakom koraku. Oduševljenje sportovima i poštovanje sportaša kako onih vrhunskih tako i onih običnih amatera poput Brune i mene nevjerojatno je za naše poimanje sporta i sportaša.

Ono što oduševljava svakog zaljubljenika u sportove je da je grad prepun sportskih objekata posebno uz Michigansko jezero. Ova zona širine 100-200m odvojena je brzim autocestama od poslovnih i stambenih objekata.

U srijedu ujutro 03.10. ujutro odradili smo svoj posljednji lagani trening i preostale dane proveli „karbonizirajući“ se i odmarajući.

U petak 05.10. na Expu smo preuzeli startne brojeve, poklone organizatora i obnovili sportsku opremu na štandovima brojnih proizvođača.

Subotnje prijepodne sam proveo šečući se obalom jezera i uživajući na suncu.

I tako je konačno zazvonio sat. Mračno, hladno i oblačno nedjeljno jutro započeli smo u 5 sati. Nakon jutarnjih formalnosti i filter kave s mlijekom uputili smo se na stanicu podzemne gdje već čekaju i drugi maratonci. Na start u Grant Parku stigli smo nešto iza 6 sati gdje smo predali vreće s opremom koju ćemo obući nakon utrke.

Po izrazito hladnom vremenu (samo 2 °C) i uz jaki sjeveroistočni vjetar start svjetske maratonske elite i natjecatelja iz korala A, B, C, D i E uslijedio je u 7.30 sati. Svi ostali, a ukupno nas je startalo 51.017 iz 111 zemalja svijeta, krenuli smo u 8.00 iz svojih korala F, G, H, J, K, L i M.

Odbacivši svu robu kojom smo se do starta štitili od hladnoće krenuli smo stazom koja tvori samo jedan krug i koja prolazi unutrašnjošću grada protežući se većim dijelom paralelno s Michiganskim jezerom. Staza je već prije starta bila u potpunosti okružena gledateljima koji su zdušno navijali, pjevali i, ukoliko ste trčali uz rub staze, pružali vam ruke da se rukuju s vama (give me five). Transparenti s porukama podrške, bilo pojedincima, bilo općenito natjecateljima, uz izvrsne bendove i grupe cheerleadersica dodatno su podizali atmosferu. Uz stazu doslovno nije bilo metra slobodnog prostora jer je oko 1.700.000 gledatelja bodrilo natjecatelje od prolaska prvog pa do prolaska posljednjeg.

Ponesen takvom atmosferom u nekoliko navrata sam susprezao suze kada su gledatelji izvikivali moje ime (s prednje strane dresa) ili GO CROATIA vidjevši natpis na mojim leđima.

I tako protrčavši pored mojih navijača na 15. kilometru, pretrčavši polumaraton u vremenu od 2:06:56, s čime sam bio zadovoljan jer sam išao na ukupno vrijeme ispod 4:30:00 te nošen krilima zadovoljstva jer je sve teklo po planu i s lakoćom, negdje oko 25. kilometra počinju problemi.

Danak neiskustvu, i novim neprovjerenim čarapama (dvostruki naj model poznatog proizvođača), donio je krvavi problem s kojim sam se borio u preostalim kilometrima. Kako se utrka bližila kraju, ulaskom na Av. Michigan i u posljednja 4 km staze, a s pogledom na nebodere gdje je sve za mene započelo prije više od 4 sata rasplinule su se sve misli o mogućem neuspjehu. Nošen publikom i ulaskom u Columbus Drive te posljednjih tristotinjak metara utrke izvukao sam hrvatsku zastavu koju sam cijelo vrijeme nosio ispod dresa i s uzdignutim rukama i u najboljem tempu istrčao posljednje metre. Više ništa nije bilo važno osim toga da sam pobijedio. Koga? Svojih 60 godina u vremenu 4:47:06.

Bruno je svoj prvi maraton istrčao u vremenu 3:51:06. Bravo!

Maraton u brojkama:

  • Broj trkača: 45.000 + 6.000 preko karitativnih organizacija
  • Broj finišera: 37.419
  • muški:  20.658
  • žene:    16.761
  • Pobjednik: Tsegaye KEBEDE (ETH)  2:04:38
  • Pobjednica: Atsede BAYSA (ETH)      2:22:03
  • Broj volontera: 12.000
  • Prihod grada: 219.000.000 USD