Ne prođe ni jedan tjedan a da ne sretnem nekog poznanika koji nakon što mu kažem da treniram u školi trčanja ne prokomentira – što će uopće nekome škola trčanja?

Materija koja je po tko zna koliko puta do sada obrađena, pitanje na koje je već barem 125 puta odgovoreno, čini se još uvijek pomalo zbunjuje ljude van trkačke zajednice.

Ajmo onda proći još jednom odgovore na pitanje svih pitanja i pobrojati zašto ljudi upisuju ovakvu školu prokleto čudnog naziva:

1. Trčanje je jedno, treniranje je drugo

Svi mi trčimo. Bilo za boljom polovicom kada odluči spakirati kofere i krenuti što dalje od nas, bilo za tramvajem ili autobusom (naročito noćnim). No razlika između fizičkog pokreta koji nazivamo trčanje i sistematskog pristupa pripremama za neku dužu utrku, udaljeniji su nego što mislite. Dakle, vi kada upisujete školu trčanja ne upisujete se zato da vam netko kaže kako da dignete nogu od zemlje, pa ju spustite, pa dignete drugu i za to vrijeme nikako ne zaboravite udahnuti i izdahnuti. U školi trčanja vas uče kako da ostanete i postanete trkač i svoje pripreme odradite što bezbolnije i što kvalitetnije.

2. Motivacija

Vjerovali ili ne, trčanje je jako asocijalan sport. Ako uglavnom trčite sami i još ste k tome početnik, postoji velika vjerojatnost da ćete nakon nekog vremena polagano početi odustajati jer će vam biti.. pa onako… puna kapa svega… i blata i kiše i zime i vrućine i susjeda koji vas svako jutro pozdravlja (šta radi vani tako rano??). U školama trčanja treninzi su vam fiksirani, već unaprijed znate koliko i kako trčite i, što je najvažnije, okruženi ste s ljudima kojima je također često naporno peglati kilometre… ali ako mogu oni, možete i vi. Treniranje u grupi naspram samostalnog trčanja, što se tiče motivacije, može napraviti svu razliku na svijetu.

3. U trčanju nema prečica

Bilo da trenirate da bi se osjećali bolje, bilo da tražite način da se malo maknete od doma… koji god razlog bio, trkački treninzi imaju svoj proces koji morate proći. U početku su to lagana hodačko-trkačka rastrčavanja koja će vam se učiniti dosadnima ali sve je to dio priprema vašeg tijela na napor koji će uslijediti koji mjesec kasnije. Ljudi često kada krenu u školu trčanja imaju potrebu odmah na početku trčati više jer imaju viška energije, što je potpuno krivo – nije uvijek stvar da trening završite strgani, već je poanta da trening završite onako kako vam je trener propisao jer iza svake dionice, duge kilometraže ili fartleka postoji razlog zašto se radi tada i zašto se radi tako. Postupno, strpljivo. Napredak će doći.

4. Druženje

Iako sporedna stvar, većini polaznika škole trčanja odgovara promjena svakodnevne rutine i dolazak među ljude van standardnog kruga ljudi u kojem se inače kreću i, što je najbitnije, sa sličnom motivacijom kao što je njihova – otrčati (polu)maraton, skinuti kile ili općenito poboljšati zdravlje. Ako vam je dosta Marka iz kancelarije do koji vam svaki dan prepričava ‘proste’ viceve (joj, suseda, znate onaj kad Mujo dođe Fati…) ili vam jednostavno ide na živce šef opterećen političkom situacijom u zemlji (Ne razumijem onog Petrova, a vi?), shvatit ćete što mislimo.

5. Jer je to – škola

Naziv ‘Škola’ nije odabran slučajno. Kao i svaka druga školica i ova vas educira, provodi kroz određene stupnjeve i na kraju od vas stvara iskusnog trkača koji zna kada i koliko trenirati. Od nijednog polaznika se ne očekuje da ostane u školi trčanja vječno – vremenom neki ljudi pređu u naprednu grupu koja trenira za poboljšanje trenutnog rezultata ili se priprema za neke duže utrke, ali mnogi polaznici nastave trenirati sami.

I sada to više nije ona situacija s početka priče kada ćete nakon ‘lošeg’ pokušaja treninga baciti stvari na krevet i reći da vam je dosta… nakon odrađene škole trčanja vi ste formirani i disciplinirani trkač koji zna što i kada može očekivati od svog tijela, kako se nositi s raznim vremenskim (ne)prilikama i kako i kada odrađivati treninge kada se obaveze zagužvaju.

Škola trčanja nema redare koji brišu ploču, nema razrednika koji lupa imenikom o stol (doduše imamo trenera koji zna imati jako loš dan) i nema zvona za kraj sata.

Ali ima puno praktičnih testova tj. kilometara koje morate odraditi da bi dobili vašu diplomu u obliku polumaratonske medalje koja će vas godinama kasnije podsjećati zašto baš ‘škola trčanja’.

E, da… i nema neopravdanih 🙂

Share This